Sipa

Sepia officinalis

Ukratko

Sipa (Sepia officinalis) najveća je majstorica kamuflaže među jadranskim glavonošcima i omiljena zimska lovina uz dno. Za razliku od lignje, koja lovi u sloju i najbolje radi u sumrak, sipa se drži pri samom dnu i rado grize usred zimskog dana. Lovi se s obale i iz barke, sipolovkama i egi jigovima vođenima sporo uz dno, a najpopularnija sezona traje od studenog do travnja. Za sipu nije propisana najmanja lovna mjera i nema lovostaja, a dnevni limit je 5 kg po ribolovcu.

Brze činjenice:

  • Latinski naziv: Sepia officinalis
  • Narodni / strani nazivi: sipa; engl. common cuttlefish; tal. seppia; njem. Gemeiner Tintenfisch; franc. seiche commune
  • Razred: glavonošci (Cephalopoda), porodica Sepiidae
  • Veličina: duljina plašta može dosegnuti oko 45 cm, a masa približno 4 kg, iako su tako veliki primjerci rijetki
  • Najmanja lovna mjera: nije propisana
  • Lovostaj: nema ga
  • Dnevni limit: 5 kg po ribolovcu
  • Najpopularnije razdoblje lova: od studenog do travnja, uz lokalne razlike u kretanju i mrijestu
  • Najbolje doba dana: danju i u sumrak; zimi sipa grize i usred dana
  • Glavne tehnike: lov s obale, lov iz usidrene barke, uvijek uz dno
  • Najbolje varalice: sipolovke i egi jigovi u prirodnim tonovima, vođeni sporo po dnu

Sipa je slikarica Jadrana: njezino smeđe crnilo, sepija, stoljećima je bilo tinta kojom se pisalo i crtalo, a njezina bijela kost završavala je u krletkama kanarinaca diljem Dalmacije. Za ribolovca je sipa nešto drugo, strpljiva zimska lovina koja se ne juri po sloju nego se traži pri dnu, polako i s osjećajem. Kada obalni ribolov utihne i kada lignje prorijede, sipa je ta koja zimskim danima vraća ribolovce na lukobrane.

Ostali narodni nazivi:

sipa (mali primjerci često sipica) Strani nazivi: lat. Sepia officinalis; engl. common cuttlefish; franc. seiche commune; njem. Gemeiner Tintenfisch; tal. seppia Porodica: Sepiidae Razred: Cephalopoda (glavonošci)

Izgled i biologija

Sipa je ovalnog, plosnatog tijela obrubljenog uskom perajom koja se poput vijenca proteže cijelom dužinom plašta. Umjesto lignjinog prozirnog pera, tijelo joj iznutra podupire vapnenasta sipina kost, ona ista koja se nakon nevremena skuplja po žalima. Na glavi se ističu krupne oči sa zjenicom u obliku slova W, a oko usta s rožnatim kljunom nalazi se osam kraćih krakova i dva dulja lovna pipka.

Po sposobnosti kamuflaže sipa nema premca u Jadranu. U djeliću sekunde mijenja boju i uzorak kože, od pjeskovite do prugaste, i doslovno nestaje na dnu na kojem leži. Lovi iz zasjede: strpljivo čeka rakovicu, kozicu ili sitnu ribu, a onda plijen munjevito hvata lovnim kracima. Kada je ugrožena, ispušta oblak gustog smeđeg crnila i bježi na mlazni pogon. Duljina plašta može dosegnuti oko 45 cm, a masa približno 4 kg, iako su tako veliki primjerci rijetki.

Rasprostranjenost sipe na Jadranu

Sipa je rasprostranjena duž cijele jadranske obale, a najviše je ima na pjeskovitim i muljevitim dnima te uz rubove livada posidonije, gdje se najlakše zakapa i vreba plijen. Pretežno je stanovnica plićih obalnih voda, pa se lovi na dubinama od svega nekoliko metara do tridesetak metara.

Zimi se često zadržava uz dublje rubove uvala, lučica i kanala, a krajem zime i u proljeće dio populacije prilazi plićem obalnom području radi mrijesta. Ženke tada na posidoniju i druge podvodne predmete lijepe grozdove crnih jaja, koje ribolovci od milja zovu morsko grožđe. Upravo zato vrijedi proljetne mrijesne plićake loviti umjereno i sitne primjerke vraćati u more.

Sezona lova sipe: zima i rano proljeće

Dok je lignjolov jesenska priča, lov sipe pravi je zimski ribolov. Rekreacijski lov često počinje u studenom i najpopularniji je tijekom zime i ranog proljeća, približno do travnja, uz znatne lokalne i godišnje razlike. Za razliku od lignje, sipa ne čeka sumrak: zimi rado grize usred dana, po mirnom i bistrom moru, pa je lov sipe idealan izbor za kratke zimske dane kada se na lukobranu želite ugrijati uz štap.

U rekreacijskom ribolovu danas se najčešće koriste sipolovke i egi jigovi, dok je proljetni lov sa živom ženkom kao vabilom dio starije ribolovne tradicije.

Varalice za sipu: sipolovke i egi jigovi

Za sipu vrijede iste varalice kojima lovimo lignju, sipolovke i egi jigovi u obliku kozice ili ribice, s vijencem tankih iglica na repu. Razlika nije u varalici nego u vođenju: za sipu jig biramo tako da ga možemo držati uz samo dno, po potrebi dodatno otežanog.

  • DTD egi jigovi, domaće proizvodnje, u veličinama od 2,5 do 3,5; danju uz dno često se biraju prirodni, pjeskoviti i smeđkasti tonovi, a u sumrak i zamućenijem moru uočljivije ili svjetleće izvedbe.
  • Klasične sipolovke s otežanim tijelom brzo tonu, pa su prikladne za dublje pozicije i jaču struju.

Cjelovit pregled varalica po tipu nalazi se na stranici varalice. I ovdje vrijedi staro pravilo lignjolova: nikad nemate dovoljno varalica, jer se uz dno, gdje sipa živi, oprema i najlakše gubi.

Lov sipe s obale

S obale sipu tražimo na položenim, pjeskovitim potezima, uz rubove posidonije, u lučicama i uz lukobrane s pješčanim dnom. Sistem je jednostavan: tanji najlon do 0,30 mm i sipolovka ili egi na kraju, po potrebi s malim olovom pola metra ispred varalice da je lakše držimo uz dno.

Tehnika se od lignjolova razlikuje u ritmu. Varalicu zabacite, pustite je da legne na dno, pa je vodite sporim, kratkim podizanjima uz duge pauze, gotovo kao da metete dno. Sipa najčešće grize baš u pauzi, dok jig miruje ili polako tone. Griz nije trzaj nego tup, težak otpor, kao da ste zapeli o mokru krpu koja pulsira. Tada izvlačite ravnomjerno i bez naglih poteza, jer sipini kraci lako popuste pa se ulov zna otkačiti tik uz obalu.

Lov sipe iz barke

Iz usidrene ili polako zanošene barke sipa se lovi okomito, spuštanjem varalice do dna. Koristimo otežani egi ili sistem s olovom na kraju i sipolovkom vezanom 30 do 50 cm iznad njega, srodan peškafondu za lignje, samo vođen uz samo dno. Varalicu podižemo sporo, pola metra do metar od dna, pa je puštamo natrag i držimo pauzu.

Barka otvara i dublje zimske pozicije, rubove kanala i uvala na deset do trideset metara, gdje se krupnija sipa drži danju. Ako struja zanosi barku, taj polagani drift preko pjeskovitog dna često je najlovniji način: dno se pretražuje samo od sebe, a nama ostaje držati kontakt s varalicom.

Sipa ili lignja?

Riječ je o rođakinjama iz razreda glavonožaca i love se sličnim varalicama, ali su navike toliko različite da se isplati znati koga taj dan tražite:

SipaLignja
Tijeloovalno, plosnato, s vapnenastom kostivretenasto, s prozirnim perom
Gdje lovipri samom dnu, iz zasjedeu sloju, u aktivnoj potjeri
Doba danadanju i u sumrak, zimi i usred danaponajviše sumrak, noć i zora
Sezonaod studenog do travnja, vrhunac zimiod kolovoza do prosinca
Vođenje varalicesporo po dnu, duge pauzetrzaji kroz sloj, življi ritam
Crnilogusto, smeđe (sepija), obilnorjeđe, tamnije

Najkraće: lignju tražite u sloju u sumrak, sipu po dnu danju. U kasnu jesen sezone se preklapaju, pa isti izlazak s lukobrana zna donijeti i jedno i drugo, ovisno o tome vodite li jig kroz sloj ili ga pustite da radi po dnu. Detaljan vodič kroz lignjolov pročitajte na stranici lignja.

Crnilo (sepija): praktičan savjet

O sipinom crnilu vrijedi progovoriti prije prvog ulova, jer o njemu ovisi hoćete li kući doći uredni. Sipa ispušta znatno više crnila nego lignja, a sepija se s odjeće teško pere. Ulovljenu sipu zadržite trenutak uz površinu, a zatim je prihvatite podmetačem ili je oprezno podignite, usmjerenu od sebe i drugih ljudi jer crnilo može ispustiti i izvan mora. Na obali dobro dođe kanta s morem u koju sipa ide izravno, umjesto na suhi kamen s kojeg zna poprskati sve oko sebe. Kuharima, s druge strane, upravo je ta vrećica crnila najveće blago: crni rižot počinje na lukobranu.

Sipa kao ješka

Sipa je uz lignju jedna od najcjenjenijih ješki priobalnog ribolova. Trake sipinog plašta žilave su i postojane na udici, izvrsno podnose zabačaj i privlače krupne sparide, a na komad sipe rado se javi i zubatac. Glava sipe s krakovima odlična je ješka za krupne grabežljivce pri dnu. Više o tome koji mamac ide za koju ribu pročitajte na stranici ješka za ribolov na moru.

Propisi: najmanja mjera i lovostaj za sipu

Za sipu vrijede jednostavna pravila koja morate poznavati prije izlaska:

  • Najmanja lovna mjera: nije propisana. Sipa nije navedena u Pravilniku o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 64/23, Tablica 1) ni u važećem EU propisu (Uredba 2019/1241, Prilog IX). Od glavonožaca propisanu mjeru ima jedino hobotnica, i to 1 kg.
  • Lovostaj: nema ga. Sipa nije među vrstama s propisanim lovostajem u Pravilniku (NN 64/23 i izmjene), pa se smije loviti tijekom cijele godine.
  • Dnevni limit: 5 kg ulova po ribolovcu u rekreacijskom i športskom ribolovu na moru, prema Zakonu o morskom ribarstvu. Dnevna količina smije biti veća za masu jedne ribe ili drugog morskog organizma kojim se prelazi tih 5 kg.

Cjelovit pregled propisa pogledajte na stranici zakonik o ribolovu na moru.

Iako mjere nema, proljetni mrijesni plićaci zaslužuju suzdržanost: sipa koja je došla položiti morsko grožđe temelj je sljedeće zimske sezone. Lovite s mjerom, jer o sljedećoj zimskoj sezoni odlučuju upravo primjerci koje danas pustite.

Zaključak

Lov sipe zimski je ribolov posebnog mira: bistro more, tih lukobran i spora igra jiga po dnu koju odjednom prekine težak, gumeni otpor. Tehnika je dovoljno jednostavna da je svatko svlada u jednom izlasku, a dovoljno suptilna da nagrađuje one koji nauče čitati dno. Opskrbite se s nekoliko egi jigova u prirodnim tonovima, birajte mirne zimske dane i pjeskovite poteze, i sipa će vam popuniti onaj dio godine kada lignja i hobotnica uzmu predah. Naoružajte se strpljenjem, poštujte dnevni limit i puštajte sitne primjerke da se mrijesni plićaci obnove.

Česta pitanja

Kada je sezona lova sipe na Jadranu?

Najpopularnija sezona lova sipe traje od studenog do travnja, s vrhuncem u zimskim mjesecima, od prosinca do ožujka. Zimi se sipa često drži rubova uvala, lučica i kanala, a krajem zime i u proljeće dio populacije prilazi plićacima radi mrijesta. Za razliku od lignje, sipa zimi rado grize i usred dana.

Kako loviti sipu s obale?

Sipu s obale tražite na pjeskovitim potezima, uz rubove posidonije i u lučicama s pješčanim dnom. Koristite tanji najlon do 0,30 mm sa sipolovkom ili egi jigom na kraju, po potrebi otežanim malim olovom. Varalicu pustite da legne na dno, pa je vodite sporim podizanjima uz duge pauze, jer sipa najčešće grize dok jig miruje ili polako tone. Kada osjetite tup, težak otpor, izvlačite ravnomjerno i bez naglih poteza.

Koje su najbolje varalice za sipu?

Za sipu se koriste sipolovke i egi jigovi poput onih za lignju, najčešće u veličinama od 2,5 do 3,5. Danju uz dno birajte prirodne, pjeskovite i smeđkaste tonove koji oponašaju kozicu, a u sumrak i po mutnijem moru glow izvedbe. Za dublje pozicije i jaču struju dobro dođu klasične sipolovke s olovnim tijelom koje brzo tonu.

Ima li sipa propisanu najmanju mjeru i lovostaj?

Ne. Za sipu nije propisana najmanja lovna mjera (nije navedena u NN 64/23 ni u EU Uredbi 2019/1241, Prilog IX) niti postoji lovostaj, pa se smije loviti cijele godine. Vrijedi opći dnevni limit od 5 kg ulova po ribolovcu prema Zakonu o morskom ribarstvu, s time da dnevna količina smije biti veća za masu jedne ribe ili drugog morskog organizma kojim se tih 5 kg prelazi. Cijeli pregled pravila je na stranici zakonik o ribolovu na moru.

Koja je razlika između sipe i lignje?

Sipa je ovalna, plosnata i iznutra je podupire vapnenasta kost, dok je lignja vretenasta s prozirnim perom. Sipa lovi iz zasjede pri samom dnu i grize danju, osobito zimi, dok lignja lovi u sloju i najbolja je u sumrak i noću. Zato se sipa vodi sporo po dnu s dugim pauzama, a lignja življim trzajima kroz sloj. Sezone se dijelom preklapaju u kasnu jesen.

Lovi li se sipa danju ili noću?

Jedna od najvećih prednosti lova sipe jest to što zimi izvrsno grize usred dana, po mirnom i bistrom moru. Lovi se i u sumrak, ali za razliku od lignjolova, za sipu ne morate čekati mrak. To je čini idealnom lovinom za kratke zimske dane.

Što napraviti s crnilom kada izvučete sipu?

Sipa ispušta puno gustog smeđeg crnila koje se s odjeće teško pere. Ulovljenu sipu zadržite trenutak uz površinu, zatim je prihvatite podmetačem ili oprezno podignite usmjerenu od sebe i drugih ljudi, jer crnilo može ispustiti i izvan mora, a na obali je spremite izravno u kantu s morem. Vrećicu crnila nemojte baciti: sepija je temelj crnog rižota.