Proljetni ribolov na slatkim vodama

 

Nakon duge i hladne zime napokon se bliži proljeće. Za nas ribiče ovo je vrijeme kada nestrpljivo brojimo dane, obilazimo ribičke trgovine, surfamo po internetskim forumima, gledamo slike kapitalaca od prijašnjih sezona, namotavamo novi flaks na role, slažemo sisteme, oštrimo udice za nikako dočekanu novu sezonu. Danima pogledavamo kroz prozor nebi li se pojavila pokoja zraka sunca, nebi li začuli pijev ptica, ugledali vijesnike proljeća i kada zrakom poleti prva mušica, komarac ili leptir, tada je vrijeme da se krene na vodu.

Voda je još uvijek hladna i večina riba se nalazi u najdubljim dijelovima vode u hibernaciji. Svakodnevno odlazimo na vodu i gledamo nebi li primjetili kakvu aktivnost ribe na površini. Kako dani postaju sve topliji i prve zrake sunca griju površinu vode, počinje se buditi i riba. U ovo vrijeme površina vode je znatno toplija od vode pri dnu, pa je logično da se sva riba kreće u površinskim slojevima. Većina hrane ribama nalazi se na površini, kao što su utapajući kukci i razne sjemenke donešene vjetrom. Sav biljni i životinjski život odvija se u pličacima i površini vode. U ovo vrijeme na većini voda je poveći vodostaj, a nerijetko se rijeke i jezera izlijevaju iz svojih korita te naplavljuju livade i poljagdje riba pronalazi obilje hrane kojom će nadoknaditi izgubljene zalihe tijekom zimskih mjeseci. Obično čemo prvo primjetiti aktivnost bijele ribe na površini. Najčešće su to uklija, klen, crvenperka, deverika, babuška, a ubrzo će za bijelom ribom u lov krenuti i grabežljivci poput štuke, soma, smuđa, grgeća,idr… Ribe iz porodice šarana kao što su šaran, amur, tostolobik lijeno i usporeno krstare tik ispod površine i hvataju zrake sunca kako bi povratili energiju izgubljenu tijekom zime. Svoju energiju će osim suncem povratiti i hranom bogatom kalorijama i ugljikohidratima što šaranaši itekako znaju dobro iskoristiti. Hrana bogata mastima je također visokokalorična, ali šaranaši takvu hranu bogatu mastima i proteinima ipak preferiraju za jesen i početak zime. Hrana bogata mastima usporava metabolizam što nikako nije dobro za naše proljetne šarane. Kao mamac im je ipak najbolje ponuditi nešto „slatko“ . Razne prokuhane sjemenke kao što je najčešće korišteni kukuruz i kukuruz šećerac su idealni, ili neka slatkasta voćna boila na bazi ugljikohidrata. Kada smo odabrali naš savršeni mamac, treba ga plasirati na neki sprud, pličak, uvalu gdje je voda toplija i gdje se nalazi riba. Treba imati na umu da se temperaturom vode povećava i metabolizam tj. apetit riba, tako da ćemo količinu prihrane povećavati iz dana u dan kako raste temperatura vode. Riba će se kretati i hraniti pri površini vode sve do vrućih ljetnih mjeseci kada će većina riba provoditi više vremena u dubljim dijelovima vode gdje će se sakriti od sunca. Tamo je temperatura vode znatno niža, a ujedno i bogatija kisikom.

Grabežljivice ćemo u proljeće također pronaći u površinskim slojevima gdje se hrane bijelom ribom i ostalim životinjama koje se nastanjuju uz vodu kao što su žabe, zmije, kornjače, glodavci, kukci, idr… Pošto su u rano proljeće štuka (1.02.-31.03.) i smuđ (1.03.-31.05.) u lovostaju, najprije se možemo okušati u lovu našeg najvećeg grabežljivca – soma.

Ovo vrijeme prije mrijesta (16.04-15.06.) je za mene najbolje vrijeme u godini za ulov kapitalnih somova na zatvorenim vodama. Somovi su nakon duge zime gladni i grabe doslovce sve što se kreće u vodi. Hrana im je potrebna i za mrijest tj. sazrijevanje ikre. Najbolji mamac u ovo vrijeme je definitivno poveći keder (0,5-3kg), postavljen ili na samoj površini ili tik ispod površine vode. U ovo vrijeme se još uvijek kao kederi mogu koristiti žutooke, crvenperke, klenovi, deverike, koji su tijekom vrućih ljetnih dana gotovo neupotrebljivi jer brzo ugibaju. Tada je najbolji i najizdržljiviji keder babuška.

Najbolji sistemi za soma sa velikim kederima su sistemi sa pucajućim najlonom koji se veže najčešće za bovu (plutaču), a ako je voda plića od nekih 2m, može dobro poslužiti i običan drveni štap zabijen u dno ili na suprotnu obalu. Pucajući najlon se veže plovkom za bovu u dužini 5-10m.

Za pribor se koriste snažni štapovi (200-500g) dužine (3-3,4m) sa pojačanim vodilicama i držačima za role. Role su obično vrlo robusne i snažne sa niskim stupnjem prijenosa i velikim kapacitetom špule kako bi stalo minimalno 150m špage nosivosti 30 i više kilograma. Problem je što se kod nas na većini zatvorenih voda ne dopušta korištenje plovila za postavljanje mamaca pa je tako sve ovo neizvedivo i šanse za ulov kapitalnih somova su znatno manje sa klasičnim sistemima koji se zabacuju sa obale.

I dok na zatvorenim vodama za ribolov grabežljivaca preferiram žive mamce, na rijekama uglavnom koristim spin tehniku tj. ribolov umijetnim mamcima (varalicama). U proljeće će se na rijekama keder (najčešće ukija) zadržavati u mirnijim dijelovima, uvalama i pličacima pri površini vode. Tu će za kederima neumorno juriti naš nabrži plivać među grabežljivcima (bolen). Svojim atraktivnim „raubovima“ odmah će privući pažnju ribića koji će neumorno svoje varalice bacati na mijesta gdje boleni ganjaju svoj plijen. Koriste se varalice što prirodnijih dekora i oblika. Najlovniji su plitkoroneći vobleri (srebrni, bijeli), te metalne žličaste varalice od kojih je kod nas najpopularniji „castmaster“. Varalicu je potrebno zabaciti neposredno u raub, te ju brzo voditi ispod same površine vode. Kočnica na roli mora biti dobro podešena jer će nam siloviti bolenovi udarci na varalicu doslovce izbiti štap iz ruku. Osim bolena u proljeće se mogu uspiješno varaličariti klen, jez, som, a nakon lovostaja i štuka i smuđ.

Pošto nam je tema (proljetni ribolov na slatkim vodama) poprilično opširna, moglo bi se ovdje pisati u nedogled… I tako što su dani sve topliji i priroda se sve više budi, naš omiljeni sport postaje sve zanimljiviji i sve češće smo na vodi i sve bliže smo ljetu, našoj novoj temi. Želim vam uspiješan proljetni ribolov na slatkim vodama i bistro!

Autor: Ivan Nikšić