Šaran i ribolov šarana

Šaran je najpoznatija i najpopularnija riba za ribolov u našim krajevima. Kako je već stoljećima najpopularnija riba za ribolov, šaran kroz generacije postaje sve pametniji i lukaviji. Danas je šaran daleko najinteligentnija i najpitomija slatkovodna vrsta ribe. Iskusni šarani, koji mogu biti stariji od 50 godina i koji se već godinama susreću sa udicama, raznim mamcima i sistemima, mogu postati jako lukavi i oprezni te sa lakoćom zaobilaziti naše udice. Upravo ta sposobnost pamćenja i lukavost šarana, ribolov čine još zanimljivijim i podiže na višu razinu.

Gotovo svako ribičko društvo ili udruga u Hrvatskoj, redovno poribljava svoje vode određenom količinom šarana. Na sve više voda, obavezno je vraćnje svih šarana, neozlijeđenih nazad na slobodu (Catch&Release vode). Zbog sve više C&R voda, svake godine padaju novi rekordi.
Ulovljeni šarani u Hrvatskoj premašuju težinu od 36kg, a u svijetu prelaze 40kg. Kako broj šaranaša raste, tako i šaranski ribolov postaje sve skuplji. Svi žele doživjeti dril i slikati se sa ogromnim šaranima. Cijene ribolovnih dozvola rastu, marketing čini svoje, koriste se skupi mamci, pribor i oprema. Šaranski ribolov postaje sve popularniji, sva ribička društva svoje vode poribljavaju uglavnom sa šaranom i amurom, a ostali ribiči postaju primorani loviti šarane. Pravi šaranaši su ljudi koji će svo slobodno vrijeme provoditi u prirodi, ponekad i po ekstremnim uvijetima. Kiša, tuča, snijeg, led, olujno nevrijeme, visoke ili niske temperature, pravog šaranaša neće spriječiti da se zaputi u ribolov. U ribolovu će tjednima, mjesecima kampirati, nebi li prevario starog, lukavog šarana kapitalca. To su ljudi koji obožavaju prirodu, dive se njenim bogatstvima, životinjama i naravno ribama (šaranima). Ulovljenog šarana ne gledaju kao hranu, već kao životinju i prijatelja kojeg će sa divljenjem promatrati, slikati se i pustiti ga nazat na slobodu. Šarani im pružaju nezaboravne trenutke u ribolovu, dril, boravak u prirodi, druženje sa prijateljima, ljepotu i divljenje, a šaranaši kako bi se zauzvrat odužili, ribi poklanjaju “drugu šansu”.

Prehrana šarana

Promatranjem usta šarana, koja su usmijerena prema dolje, lako možemo zaključiti da su stvorena za uzimanje (usisavanje) hrane sa dna. Najčešće se hrani sa dna, ali hranu može uzimati i sa površine ili usred vode. U potrazi za hranom može kopati po mulju do dubine od tridesetak centimetara. U mutnijoj vodi, noću ili kopajući po mulju, hranu će pronalaziti pomoću “njuha”. Da nanjuši hranu, pomažu mu mali brkovi na vanjskom dijelu usta. Danju u bistrijim vodama, u potrazi za hranom koristi i svoj vid. Lukavi i oprezni šarani mogu “puhati” u dno kako bi skinuli površinski sloj mulja, lišća, sitnih grančica i sl. Mogu se služiti i prsnim perajama, kojima će kao rukama ispipati i počistiti dno. Šaran je svejed, što znači da jede hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Hrani se vodenim algama, sijemenkama, voćnim plodovima, kukcima, ličinkama, rakovima, školjkama, a veći primjerci mogu se hraniti i drugim manjim ribama. Hranu uzima usisavanjem, a može usisati hranu udaljenu i dvadesetak centimetara. Nakon što usisa hranu, pomoću osjetila u usnoj šupljini, odvaja hranu od otpada koji jednostavno ispuhne iz usta kao višak. Krupniju hranu drobi i usitnjava snažnom čeljusti i zubima smiještenim dublje u ždrijelu. Krupniji šaran može sa lakoćom podrobiti rakove, školjke, tvrde boile i sl.

Stanište i razmnožavanje šarana

Šaran nastanjuje gotovo sve veće nizinske rijeke i riječne rukavce. Voli mirne, sporotekuće rijeke, ali ga možemo pronaći i u jačim riječnim strujama srednjega toka. Kao i većina riba voli kao zaklon koristiti potopljeno granje, lopoč, pojaseve vodenih trava i sl. Manji primjerci kreću se u većim plovama, a kako šarani rastu, postepeno se smanjuje njihov broj u plovama, dok najveći primjerci obično postaju samci. U rano proljeće zadržavaju se u površinskim slojevima vode, uz obalu, u plitkim uvalama i sličnim mjestima gdje će se voda prije ugrijati na suncu. Kako se bliži vrijeme mrijesta (travanj i svibanj), tako se i šarani postepeno kreću u potrazi za povoljnim terenima za ispuštanje ikre. Ljeti će spas od sunca potražiti u dubljim slojevima vode, a zimi će krenuti u potragu za zimovnicima. Iako je većinom riba dna, ipak se kreće u svim slojevima vode, a nerijetko nas iznenadi i snažnim iskakanjem iz vode. Postoje razne teorije o šaranovim izbacivanjima iz vode, ali ovaj fenomen još uvijek ostaje kao neobjašnjiv prirodni misterij. Na ribnjacima i jezerima, najčešće nema povoljne uvijete za mrijest pa se takve vode redovno poribljavaju. Za mrijest su potrebni plitki dijelovi sa bujnom vegetacijom. Obično su to naplavljene livade ili pličaci obrasli u trsku i šaš. Što je voda plića, bolje će se ugrijati, a viša temperatura vode potrebna je jajašcima (ikri) za inkubaciju. Gusta vegetacija i plitka voda, zaštitit će jajašca od drugih riba koje bi ih mogle pojesti. U potragu za mrijestilištem obično kreću krupnije ženke, koje će pratiti više mužjaka. Nerijetko šarani ulaze u jako plitku vodu od svega nekoliko desetaka centimetara dubine. Šaranima će viriti leđa iz plitke vode i gotovo da će se nasukati na obalu. Nažalost ovakvo ponašanje i mrijestilišta su odavno dobro poznati krivolovcima, pa na mnogim prirodnim, divljim mrijestilištima, svake godine strada velik broj krupnih šarana. Ako šarani u vodi ne pronađu povoljan teren za mrijest, ženka neće ispustiti svoju ikru. Ženke koje ne ispuste ikru, u rijetkim slučajevima mogu ćak i uginuti.

U komercijalnim ribnjacima se krupnim ženkama (maticama), ručno istiskuje ikra te se umijetno oplođuje sa mlijeći mužjaka. Oplođena ikra drži se u bazenima (inkubatorima), a kada se izlegne mlađ, pušta se u odvojene ribnjake.

Vrste šarana u našim krajevima

– Divlji šaran, divljak (vretenac)

Danas se jako rijetko pronalazi još samo u pojedinim rijekama ili jezerima koja se ne poribljavaju. Sve vrste se međusobno križaju pa je gotovo nemoguće odrediti pravog “divljaka”. Međutim pojedini primjerci zbog dominacije “divljih” gena, zadržali su vretenasti oblik. Divlji šaran ima veliku glavu i peraje u odnosu na tijelo. Tijelo je izduženo i prekriveno krupnim ljuskama. Boja ovisi o staništu, ali najčešće su bočne strane zlatno-žute boje, leđa tamna a trbuh može biti čak i narančaste boje. Peraje također mogu biti crvenkasto-narančaste boje. Obično se love primjerci do desetak kilograma, dok su krupniji primjerci prava rijetkost. Nažalost, danas je divlji šaran ugrožena vrsta. Najveći krivci su naravno ljudi koji su mu izgradnjom brana, regulacijom vodotoka, uništavanjem mrijestilišta, krivolovom, izgradnjom riječnih nasipa i sl. uništili prirodno stanište. Kao ugrožena vrsta, zaštićen je lovostajem (01.04. – 31.05.) i minimalnom mjerom od 40cm. Zbog svoje rijetkosti i borbenosti, šaranašima je uvijek vrlo rado viđen gost, kojeg će sa divljenjem promatrati i ponosno se sa njim slikati.

– Ribnjačarski ljuskaš, tovni šaran

Stoljetnim uzgojem šarana u komercijalnim ribnjacima, šaran ne koristi svoje mišiće i vretenasti oblik za plivanje u jakim riječnim strujama. Prilagodio se stajačoj vodi i sa generacijama postaje sve deblji, masniji, tromiji, širokog, zdepastog i okruglog tijela. Takvo preoblikovanje tijela, dodatno je ubrzalo i tovljenje sa velikim količinama hrane. Višegodišnjom selekcijom i umijetnom oplodnjom u ribnjacima, nastale su hibridne vrste poput:

– Maloljuskavi šaran

Najčešća vrsta u ribnjacima i jezerima. Uglavnom golo tijelo sa ljuskama na leđima, pri repu, kod škrga ili pokoja ljuska kod trbušnih peraja. Može narasti do zapanjujučih dimenzija, pa se vrlo često susreće na fotografijama kao ribički trofej.

– Veleljuskavi šaran

Jedna od rijeđe zastupljenih vrsta, zbog prekrasnog izgleda, izuzetno cijenjena riba kao trofej. Tijelo prekrivaju krupne okrugle ljuske, uglavnom pri repu, pri škrgama ili duž bočne linije. U rijetkim slučajevima, kompletno tijelo može biti prekriveno krupnim ljuskama.

– Šaran golač, špigler

Također jedna od rijeđih vrsta. Tijelo može biti potpuno golo bez ljuske ili tu i tamo sa pokojom manjom ljuskom. Kao i ostale ribnjačarske sorte, također može doseći zapanjajuće dimenzije.

– Japanski, koi šaran

Koi šaran ili kod nas poznat kao “crveni šaran”, može biti zlatne, crvene, žute, narančaste, crne ili bijele boje, a često ima nepravilne mrlje po tijelu u raznim kombinacijama boja. Ova vrsta je najpitomija i najčešće se koristi u vrtnim jezercima, fontanama pa čak i akvarijima. Osim prekrasnog izgleda, ovu vrstu krasi i izvanprosiječna inteligencija u odnosu na ostale riblje vrste. Koi šarani se vrlo lako mogu pripitomiti do te mjere da ih možemo hraniti iz ruke. Vjeruje se da mogu živjeti puno duže od ostalih vrsta šarana. U akvarijima i vrtnim jezercima obično dosežu veličinu tek nešto veću od dlana, ali ako ih pustimo u veća jezera, prilagođavaju se staništu pa mogu narasti i preko deset kilograma. Zbog relativno sporog rasta i preljepog izgleda, veći primjerci su jako cijenjene i skupe ribe.

više o…//Pribor i oprema u modernom šaranskom ribolovu

Autor: Ivan Nikšić