Som i ribolov soma

Som (Silurus glanis, Linnaeus) predstavnik je porodice “Siluridae” i najveća je njezina vrsta. Punose puta dogodi da jednostavno i najveći znalci ribolova soma, koji zbog svoje težine a vrlo često i potrebne spretnosti ne ostavlja ravnodušnim nikoga.

IZGLED

Njegovo je tijelo izduženo, zmijolikog oblika, što mu omogućuje brzo kretanje i ponekad iznimno jake i duge bjegove koje ponekad i najjači pribor ne može zaustaviti, sa velikim ustima ispunjenima sitnim zubima. Na glavi se nalaze brkovi, dva duža sa gornje strane i četiri kraća sa donje, koji mu zbog malih očiju omogućuju lakše pronalaženje plijena. Koža je prekrivena sluzi, s gornje strane crne boje, dok je sa strane bijela sa crnim pjegama. Som ima jako razvijenu bočnu prugu, pa tako može osjetiti i najmanje kretnje svog plijena. Leđna peraja je mala, a podrepna se proteže više od polovice tijela. Može narasti do zadivljujuće veličine koja u ribolovca svakako izaziva čuđenje i strahopoštovanje. Nerijetki su tako ulovi, raznim tehnikama, primjeraka i preko 2 metra dužine i 100 kg težine.

STANIŠTE I ISHRANA

Još ponešto o njegovu životu. Ovisno o vrsti vode odnosno njenoj temperaturi polovicom proljeća ili pri njegovu kraju započinje njegov mrijest. Tokom njega ženka polaže jajašca u gnijezdo koje pripravi mužjak. Najčešće su to u rijekama mirnija mjesta sa potopljenim drvećem ili kakvim zaklonom, ali blizu glavne struje. Som inače rjeđe obitava u dijelovima rijeke koje nisu povezani sa maticom ili nemaju odgovarajuće dubine koja bi mu osigurala zaklon i omogućila bijeg. Kako temperatura vode raste tako se i njegov metabolizam ubrzava pa mu je potrebno i više hrane, dok se približavanjem zime njegova aktivnost smanjuje, pa se hrani rijetko. Svakako je on nezasitan grabežljivac i doslovno može zgrabiti sve što može progutati – strvine, školjke, ribe, ptice, kornjače, male sisavce, a također je i kanibal. Jednom je zabilježen slučaj da je ulovljen som od 30-tak kilograma sadržavao drugi primjerak od 10-tak kilograma. Najintenzivnije se hrani početkom proljeća, kada se sprema za mrijest te ljeti za najvećih vrućina u svitanje i sumrak. Svakako, ako mu se u blizini nađe mogući plijen neće ga oklijevati zgrabiti u bilo koje doba dana. Za vrijeme ljetnih oluja i kada je mutna voda također se intenzivno hrani, a tu do izražaja dolazi gotovo do savršenstva razvijena njegova bočna pruga.

Veliki som se u vodi ničega ne boji, a svoj plijen grabi vrlo brzo i silovito i ne ostavlja mu ni najmanje šanse. Ulovljeni primjerak, osim kada je varalica ili pribor loše izrade, vrlo rijetko se izgubi.

Način ribolova i mamci za soma

Mnogo je različitih načina (disciplina) kako loviti soma. Možemo ih podijeliti u nekoliko kategorija:

• varaličarenje,

• lov uranjačem(olovom) na dnu,

• lov udicom na plovak,

• lov bućkanjem.

Za početak možda neke napomene koje su vrlo bitne. Ako smo odlučili loviti soma (često početnik ili ribolovac koji je često doživio neuspjeh u njegovu lovu misli da je nemoguće ciljano loviti soma, ali pridržavajući se nekih pravila bitno možemo povećati šanse da ga uhvatimo) svakako moramo odabrati pogodno mjesto odnosno gdje se on nalazi. Na rijekama sa srednje sporim i sporim tokom to su mjesta sa većom dubinom, barem 3 m ili više, najčešće u dijelovima sa povratnom strujom, gdje se spajaju dvije struje rijeke, ušća rijeka, zatoni, mjesta iza većih prepreka (kamenje, drveće i slično), nagli prijelazi iz plićeg dijela rijeke u dublji i slično. Jednom mi se dogodilo da je veliki som prihvatio vobler ( Rapala, 5 cm, shad rap) na izrazito plitkom djelu rijeke sa vrlo jakom strujom, a poslije sam uočio da se na dnu nalazilo veliko deblo iza kojeg se sakrio. Još jedna vrlo važna napomena, ako smo odlučili da ćemo ga loviti na određenom mjestu tada bi bilo najpametnije da na tom mjestu ostanemo do kraja ribolova jer je on riba koja se nalazi na točno određenom mikroreviru.

Varalicom na soma

Ako lovimo soma varaličarenjem (kao i ostalim načinima) tada osobitu pozornost valja posvetiti priboru, ponajviše zbog toga jer je veliki som vrlo jaka riba. Krenimo redom. Što se tiče štapova najbolje je upotrijebiti vrlo jake štapove duljine barem 2,70 m pa sve do 4 m (dulji štapovi omogućuju dalje izbačaje što je čest slučaj). Masa (odnosno težina izbačaja, što je netočno jer je težina sila) izbačaja trebala bi biti od minimalno 50 gr. pa do 200 gr. ili u ekstremnim slučajevima čak i veće, a štap bi trebao biti dvodijelni ili trodijelni sa kvalitetnijim plutenim blankom. Što se tiče cijene naravno da su skuplji (recimo više od 1000 kn) kvalitetniji, ali meni osobno se već desilo, nesretnim spletom okolnosti da sam polomio čak tri štapa (srećom svi su bili jeftini, manje od 400 kn), čuo sam i vrlo neobične priče svojih kolega koji su isto tako slučajno potrgali vrlo skupe štapove. Zato je moj izbor štapova ipak vrlo umjerene cijene oko 500 kn ili malo više upravo zbog gore navedenih razloga, naravno da se može desiti da manje kvalitetan štap popusti prilikom umaranja ali ipak je to manje vjerojatno (ulovio sam i krupnije primjerke na jeftinije štapove i nikada nije bilo nikakvih nedostataka, naravno ne smijemo previše forsirati kod umaranja).

//VIŠE O VARALIČARENJU SOMA

Što se tiče ribičke rolice (kotura) stvar je malo drugačija. Moj je osobni stav ( njega i primjenjujem) da rolica mora biti vrlo kvalitetna, a nažalost onda i skupa. Osobno sam dulje vrijeme lovio rolicom cijene oko 2000 kn kvalitetne marke i jednostavno se s vremenom, vrlo brzo nakon gotovo dvije godine desilo da je bez popravka ona neupotrebljiva. Pošto sam je često upotrebljavao i lovio teškim mamcima, potrgao se roler na preklopu, stražnja kočnica i osovina je dobila osjetljivi pomak. Takve rolice su dobre ali ne mogu izdržati takvo opterećenje, naravno tu je i dril ribe, dulje vrijeme. Stoga je moja preporuka da nekako ribolovac ipak smogne barem 4000 kn ili više i kupi kvalitetnu rolicu renomiranih proizvođača (najčešće japanskih Shimano, Daiwa ili američikih) koja će onda trajati dulje vremena. Što se tiče veličine minimalno bi ona morala biti 4000, pa sve do gotovo 10000 u ekstremnim situacijama ako očekujemo vrlo krupne primjerke.

Znači na kalem bi trebalo stati barem 150 m strune 0,30 mm. Gotovo isključivo treba upotrebljavati špagu i to kvalitetnu, dakle cijene barem 100 kn za 100 m jer duže traje i ne rasteže se što je vrlo važno kod zatega. Osobno uvijek koristim čelični predvez duljine barem 20 cm jer se ipak nakon dugotrajne borbe može desiti da som svojim sitnim zubima prepili špagu, a time smanjujemo i mogućnost ako na primjer slučajno ulovimo štuku što nije rijetkost da nam špagu odmah pregrize.

Od varalica, ovisno o sezoni, u hladnijim dijelovima godine čak i u zimi koristimo najčešće silikonce raznih proizvođača duljina bar 10 cm s teškim glavama, minimalno 30 gr. i više za jiganje i tonuće voblere (Rapala, Salmo, Ružno pače, Monarch Dok,…) duljina bar 5 cm pa sve do 15 cm raznih tipova npr. sinking i suspending.
U toplijim dijelovima godine koristimo žlice, plutajuće i tonuće voblere, silikonce, leptire,… Metalne varalice moraju biti veće mase bar 30 gr i više sve do 100 gr. Također mogu poslužiti i površinske varalice, poperi za najtoplijih dana. Najbolje je je koristiti kvalitetne varalice, a ako primijetimo da je neki dio slabije kvalitete moramo ga zamijeniti. Treba na umu imati da je som riba dna pa ga najčešće ipak lovimo varalicama koje idu srednjim slojem vode ili dublje.

Ribolov soma olovom na dnu / ribolov soma na plovak

Kod lova soma uranjačem na dnu i udicom na plovak pribor također mora biti jednake kvalitete, ovdje prvenstveno lovimo soma živim ili mrtvim mamcima postavljenim na udicu. Riba (keder, klen, linjak, bijelka,… ) kvači se udicom veličinom 1, 1/0 i više (jednokukom ili trokukom) za glavu ili prišije ribičkom iglom od repa prema glavi tik ispod kože na čelični predvez. Slično se postavlja i kod lova udicom na plovak, a plovak mora biti bar 20 gr ili više tako da može nositi teret. U rano prolijeće koristimo gliste, jetra, pijavice, iznutrice, crve i slične mamce.

Kod lova bućkanjem koristimo čamac pa bućkom posebnim pokretima ruke proizvodimo zvuk koji soma toliko provocira da mu mnogo puta ne može odoljeti. Već gore opisane mamce postavimo na udicu spustimo je tik do dna i podignemo oko pola metra. U jednoj ruci držimo bućku i proizvodimo pokrete rukom, a drugoj strunu pa kad osjetimo udarac naglo rukom zategnemo i počnemo namatati strunu rolicom. Inače ova se metoda najčešće koristi na velikim i dubokim jezerima te sporim rijekama, a ako ste početnik najbolje je uz sebe imati iskusnog ribolovca koji će vas u to uputiti.

Na kraju naravno važno je i kako prihvatiti soma, pogotovo zato jer može biti i većih dimenzija. Najbolje je i najsigurnije koristiti kuku ili vrlo jak podmetač, a ako je riba veća dobro bi došla pomoć i druge osobe. Možemo ga prihvatiti i rukom ali moramo obavezno koristiti zaštitnu rukavicu i vidjeti gdje se zabola udica.

Vrlo je važno ne ga primati za usta pri prvom dodiru jer će se jako otimati već ga rukom dodirnuti po glavi dva ili tri puta pa ga onda sa četiri prsta bez palca primiti za unutarnji dio usta, palac ispod donje čeljusti i vrlo čvrsto pritisnuti. Ne smijemo ni slučajno opustiti ruku jer bi nam udica vrlo vjerojatno mogla završiti u ruci, što se je već događalo a to je vrlo opasno jer ako nas već i 20 kg som prevagne u vodu možda se i nećemo izvući.

ZAKLJUČAK

S vremenom uz mnogo ustrajnosti i strpljivosti svaki ribolovac dođe do svojih pravila, a svakako se ne možemo slijepo držati i ovih jer uvijek ima odstupanja i nelogičnosti na koja nailazimo i teško ih objašnjavamo. Nadam se da će vam onda uz pomoć i nekih ovih savjeta za ribolov pružiti lijepe i ugodne trenutke koje ćete zauvijek pamtiti.

Autor: Hrvoje Petrović