Deverika

Tko je jednom u zoru gledao kako se nad hranilištem dižu nizovi sitnih mjehurića, zna da ispod njih kopa jato deverika. Riječ je o jednoj od najraširenijih riba naših nizinskih voda, domaćoj vrsti koja naraste krupnija od većine bijele ribe, a opet je mnogi ribolovci upoznaju tek kad im se objesi na šaransku montažu. Deverika je riba za strpljive ribolovce: nagrađuje onoga tko pripremi hranilište, pričeka pravi trenutak i lovi finim priborom.

engl. common bream, bronze bream, franc. brème commune, njem. Brachse, Blei, tal. abramide. Latinski naziv: Abramis brama. Porodica: Cyprinidae. Srodne vrste iz porodice šarana: krupatica, šaran, babuška i brojne druge ciprinidne ribe.

Brze činjenice o deverici:

• Domaća vrsta: za razliku od babuške, deverika je zavičajna riba naših voda.
• Prepoznatljiv oblik: tijelo je visoko i izrazito bočno spljošteno, a podrepna peraja duga.
• Usta na tuljac: deverika usta izvlači prema dolje i hranu usisava s dna, gotovo stojeći na glavi.
• Vrijeme hranjenja: često je aktivna u sumrak, noću i u zoru, dok se ljeti tijekom dana nerijetko povlači u dublju vodu.
• Riba jata: gdje ulovite jednu, obično ih je više; jato na hranilištu zna raditi satima.
• Mekana usta: kontra i dril traže mjeru, jer se udica iz mekanih usta lako otkine.

Izgled deverike

Deveriku je teško zamijeniti s ijednom drugom ribom ako pogledate njezin bok: tijelo je visoko, gotovo pločasto, i toliko bočno spljošteno da krupan primjerak u ruci djeluje poput diska. Leđa su tamna, sivozelenkasta do smeđa, a bokovi odraslih riba prelijevaju se u prepoznatljiv brončani odsjaj, po kojem je Englezi zovu bronze bream. Mlade su deverike srebrnaste, pa se najlakše brkaju s krupaticom i babuškom. Glava je razmjerno mala, oko krupno, a usta se izvlače u tuljac okrenut prema dnu, savršen alat za usisavanje hrane iz mulja. Podrepna peraja je duga i proteže se gotovo do repa, a cijelo je tijelo obloženo obilnom sluzi, koju ćete osjetiti pri svakom prihvatu ribe.

Deverika ili babuška: kako ih razlikovati

Na mnogim se vodama svaki srebrnkasti ulov olako proglasi babuškom, a svaka krupnija plosnata riba deverikom. Razlika je pritom jasna već na prvi pogled, a važna je i praktično: babuška je strana i invazivna vrsta, pa za nju na mnogim vodama vrijede drukčija lokalna pravila nego za domaću deveriku.

Više o babuški, njezinu širenju ginogenezom i lovu pogledajte na stranici babuška.

Obitavališta i navike

Deverika voli mirnu, dublju vodu i meko dno: sporotekuće nizinske rijeke, riječne rukavce i mrtvice, kanale, šljunčare i veća jezera. Danju se jata drže dubljih, sjenovitijih dijelova vode, a na hranjenje izlaze na rubove dubina, uz podvodne pragove i na blage prijelaze iz plićeg u dublje. Meko muljevito dno njezin je stol: ondje usisava ličinke trzalaca, crviće, sitne školjkaše i puževe te biljne ostatke, a kopajući po mulju ispušta oblake mutnog i nizove mjehurića koji odaju jato bolje od ikakvog sonara.

Kada deverika grize: sumrak, noć i zora

Ritam hranjenja deverike vezan je uz svjetlo. Najpouzdaniji sati su sumrak, noć i rano jutro, kada se jata iz dubina primiču hranilištima i plićim terasama. Ljeti se deverika za najveće vrućine često povlači dublje, dok se navečer i noću približava plićim hranilištima, zbog čega je noćni lov tada osobito popularan. U proljeće i jesen grize i tijekom dana, osobito po oblačnom i tihom vremenu, dok se zimi hrani kratko i tromo, na najdubljim mjestima.

Mrijest deverike

Deverika se mrijesti od travnja do lipnja, najčešće u svibnju, kada se voda dobro zagrije. Jata se tada skupljaju u plitkim, zaraslim uvalama i potopljenim livadama, gdje ženke lijepe ikru na vodeno bilje. Mužjacima u to doba po glavi i tijelu izbiju sitne bijele mrijesne kvržice, po kojima ih je lako prepoznati. Spolnu zrelost deverika postiže u dobi od tri do pet godina. Budući da nacionalnog lovostaja za deveriku nema, razdoblje mrijesta nije zakonom pošteđeno na državnoj razini, no dobra je praksa jata u mrijestu ostaviti na miru, a lokalna pravila ovlaštenika mogu za to razdoblje propisati i vlastita ograničenja.

Tehnike ribolova deverike

Deverika se lovi mirno, s dna ili tik uz njega, a dvije tehnike nose gotovo sav ulov: feeder i lov na plovak. Zajedničko im je jedno: bez primame teško je okupiti i zadržati jato na hranilištu. Pregled svih tehnika pogledajte u vodiču tehnike ribolova.

Feeder

Feeder je danas prva tehnika za deveriku, jer hranilica svakim zabačajem donosi novu porciju primame točno na ješku. Sasvim dobro služi feeder štap duljine od 3,30 do 3,90 m i težine bacanja do 60 g na stajaćicama, odnosno do 90 g ili više na rijeci, uz rolu srednje veličine i najlon promjera od 0,18 do 0,22 mm. Predvez neka bude tanji, od 0,12 do 0,16 mm, i dugačak od 50 do 100 cm, s udicom broj 8 do 14, ovisno o ješki. Na mekom dnu prednost imaju lakše hranilice koje ne tonu u mulj. Griz deverike na feederu često nije nagao trzaj nego lagano otpuštanje ili ravnomjerno povlačenje vrha, pa kontrirajte mirno i bez zamaha. Tanki predvez vrijedi vezati provjerenim čvorom, a najpouzdanije pogledajte u vodiču ribolovni čvorovi.

Lov na plovak

Na manjim dubinama i bliže obali plovak je jednako smrtonosan, a lov je slikovitiji. Poslužit će match štap od 3,60 m ili bolonjez od 4 do 6 m, s waggler plovkom nosivosti od 2 do 4 g i udicom broj 10 do 16. Ključ je u prezentaciji: ješka mora ležati na dnu ili ga doticati, jer deverika hranu uzima s podloge. Upravo zato je njezin griz na plovku poseban: riba ješku usisava gotovo stojeći na glavi, a kad se s njom uspravi, podigne i olovo, pa plovak umjesto da potone, izroni i legne na bok. To polijeganje plovka klasičan je deverikaški griz i trenutak za mirnu kontru. Zbog mekanih usta dril vodite strpljivo, s popuštenom kočnicom, a za prihvat obavezno pripremite podmetač. Izbor štapova i strune pogledajte u vodičima štapovi za ribolov i najlon i upredenice, a rolu birajte uz vodič role za ribolov.

Primama za deveriku

Deverika je riba hranilišta: jato treba dovesti, a zatim ga sitnim, stalnim porcijama zadržati. Često se koriste fine brašnene primame koje na dnu stvaraju sloj sitnih čestica i blag oblak. Boju prilagodite dnu i prozirnosti vode, a riječnu smjesu zamiješajte težom i ljepljivijom kako je struja ne bi brzo odnijela. U primamu vrijedi umiješati i ono što nudite na udici, primjerice mesne crviće ili sjeckane gliste, kako biste jato naviknuli na ponuđenu ješku. Hranilište pripremite prije prvog zabačaja, a zatim dohranjujte malo i redovito; kod noćnog lova mjesto se isplati nahraniti već u sumrak, da jato dočeka spremno. Koje vrste primama postoje, kako ih birati i koje mješavine za deveriku vrijede pozornosti, detaljno obrađuje vodič prihrana za ribolov.

Mamci i ješka za deveriku

Ješka za deveriku ide iz klasičnog repertoara bijele ribe, ali s mjerom prema veličini ribe koju ciljate:

• mesni crvići, sami ili po dva do tri na udici, prva su ješka za deveriku na većini voda,
• gliste, manje ili sjeckane, izvrsne su za krupnije primjerke, osobito noću,
• kukuruz šećerac radi na svim šaranskim vodama i dobro odvaja sitnež,
• kombinacije, poput crvića i zrna kukuruza na istoj udici, često donose najkrupnije ribe,
• mini boile i pelete na dlaku biraju se kod ciljanog lova kapitalnih deverika na vodama pod velikim ribolovnim pritiskom.

Za sitnije deverike dovoljna je manja udica i jedan crvić, a za kapitalne se isplati povećati i ješku i udicu, jer krupna deverika bez problema uzima zalogaje namijenjene šaranu.

Deverika na šaranskim vodama

Tko lovi šarana, deveriku poznaje i nehotice: na hranilištu punom partikala i boila krupna je deverika redovit nezvani gost, pa se poneki “šaranski” griz pretvori u disk od tri kilograma na podmetaču. Na vodama s jakom populacijom deverike šaranaši zato posežu za krupnijim boilama, o čemu više na stranicama šaran i amur. Vrijedi i obratno: deverikaško hranilište zna posjetiti šaran, pa tanki predvez i mekani štap odjednom dobiju posla više nego što im je drago. Sitna bijela riba na nekim se vodama koristi kao keder za soma, gdje je to dopušteno, a više o tom lovu pogledajte na stranici som.

Propisi: ima li deverika lovostaj i najmanju mjeru

Mnogi traže “lovostaj deverike”, pa recimo jasno: deverika nije uvrštena u nacionalnu Naredbu o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine 82/05). To u praksi znači:

• Nema nacionalnog lovostaja za deveriku; država ne propisuje razdoblje zabrane lova.
• Nema državno propisane najmanje lovne mjere.
• Lokalna pravila mogu postojati: ovlaštenik ribolovnog prava na svojim vodama može propisati vlastiti lovostaj, najmanju mjeru ili dnevni limit za deveriku, i takva se pravila na terenu često susreću.

Budući da nacionalni lovostaj i najmanja mjera nisu propisani, mjerodavni su uvjeti iz dozvole i pravila ovlaštenika na vodi na kojoj lovite. Cijeli pregled vrsta, datuma i mjera pogledajte u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Zaključak

Deverika je riba koja ribolovca uči strpljenju i finoći: nagrađuje pripremljeno hranilište, tanak predvez i mirnu ruku u drilu, a najljepše sate poklanja onima koji dočekaju sumrak i zoru na vodi. Iako je nacionalni propisi ne štite, domaća je vrsta i zaslužuje pažnju: ribu prihvaćajte mokrim rukama ili u vlažnom podmetaču da joj sačuvate zaštitni sloj sluzi, kapitalne primjerke fotografirajte i vratite, a jata u mrijestu zaobiđite. Tako će diskova od tri kilograma biti i za one koji na vodu tek dolaze.

Česta pitanja

Kako razlikovati deveriku od babuške?

Deverika ima visoko, izrazito bočno spljošteno tijelo, dugu podrepnu peraju koja seže gotovo do repa i ispružna usta okrenuta prema dnu, a odrasle ribe imaju brončani odsjaj i obilnu sluz. Babuška je zdepasta i okrugla, s kratkom podrepnom perajom i malim završnim ustima. Razlika je važna i zbog pravila: deverika je domaća vrsta, a babuška strana i invazivna, pa se na mnogim vodama ne vraća u vodu.

Ima li deverika lovostaj ili najmanju lovnu mjeru?

Ne na nacionalnoj razini. Deverika nije u Naredbi o zaštiti riba (NN 82/05), pa za nju nema državnog lovostaja ni najmanje mjere. Lokalni ovlaštenik na svojim vodama može propisati vlastita pravila, zato provjerite uvjete u dozvoli. Detalji su u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Kada je mrijest deverike?

Od travnja do lipnja, najčešće u svibnju, kada se voda dobro zagrije. Jata se mrijeste u plitkim zaraslim uvalama, ženke lijepe ikru na vodeno bilje, a mužjake tada prepoznajete po sitnim bijelim mrijesnim kvržicama na glavi i tijelu.

Koji je najbolji mamac za deveriku?

Mesni crvići su prva ješka na većini voda, a za krupnije primjerke rade gliste, kukuruz šećerac i kombinacije poput crvića s kukuruzom na istoj udici. Kod ciljanog lova kapitalnih deverika koriste se i mini boile ili pelete na dlaku.

Kada deverika najbolje grize?

Često najbolje grize u sumrak, noću i u zoru, kada se jata približavaju hranilištima. Ljeti se za najveće dnevne vrućine često povlači dublje, dok u proljeće i jesen redovito uzima i tijekom dana. Zimi se hrani kraće i uglavnom na dubljim mjestima.

Kako izgleda griz deverike na plovak?

Prepoznatljivo: deverika ješku usisava s dna gotovo stojeći na glavi, a kad se uspravi, podigne olovo, pa plovak izroni i legne na bok. To polijeganje plovka znak je za mirnu kontru; nagli zamah lako istrgne udicu iz njezinih mekanih usta.

Lovi li se deverika bolje na feeder ili na plovak?

Na većim dubinama, daljinama i na rijeci prednost ima feeder, jer hranilica stalno donosi primamu na ješku. Na manjim dubinama i bliže obali plovak je ravnopravan i osjetljiviji na fini griz. Na obje tehnike vrijedi isto pravilo: ješka mora ležati na dnu, a hranilište se dohranjuje malo i redovito.

Deveriku i ostale stanovnike naših rijeka i jezera pogledajte u pregledu slatkovodne ribe. Pribor i oprema: oprema za ribolov. Primama: prihrana za ribolov. Pravila i datumi: lovostaj slatkovodnih riba.