Šaran i ribolov šarana

Šaran je najpoznatija i najpopularnija riba za ribolov u našim krajevima. Kako je već stoljećima najtraženija riba, šaran kroz generacije postaje sve pametniji i lukaviji. Danas je to daleko najinteligentnija i najpitomija slatkovodna vrsta. Iskusni šarani, koji mogu biti stariji od 50 godina i koji se već godinama susreću s udicama, raznim mamcima i sistemima, postaju jako lukavi i oprezni te s lakoćom zaobilaze udice. Upravo ta sposobnost pamćenja i lukavost šarana čine ribolov još zanimljivijim i podižu ga na višu razinu.

Gotovo svako ribičko društvo ili udruga u Hrvatskoj redovno poribljava svoje vode određenom količinom šarana. Na sve više voda obavezno je vraćanje svih šarana, neozlijeđenih, natrag na slobodu (Catch & Release vode). Zbog sve više C&R voda svake godine padaju novi rekordi.

Ulovljeni šarani u Hrvatskoj premašuju težinu od 36 kg, a u svijetu prelaze 40 kg. Kako broj šaranaša raste, tako i šaranski ribolov postaje sve skuplji. Mnogi žele doživjeti dril i fotografirati se s ogromnim šaranima. Cijene ribolovnih dozvola rastu, marketing čini svoje, koriste se skupi mamci, pribor i oprema. Šaranski ribolov postaje sve popularniji, sva ribička društva svoje vode poribljavaju uglavnom šaranom i amurom, pa su i ostali ribiči ponukani loviti šarane. Pravi šaranaši ljudi su koji će sve slobodno vrijeme provoditi u prirodi, ponekad i u ekstremnim uvjetima. Kiša, tuča, snijeg, led, olujno nevrijeme, visoke ili niske temperature, pravog šaranaša neće spriječiti da se zaputi u ribolov. U ribolovu će tjednima i mjesecima kampirati ne bi li prevarili starog, lukavog šarana kapitalca. To su ljudi koji obožavaju prirodu te se dive njezinim bogatstvima, životinjama i naravno ribama. Ulovljenog šarana ne gledaju kao hranu, nego kao životinju i prijatelja kojeg će s divljenjem promatrati, fotografirati i pustiti natrag na slobodu. Šarani im pružaju nezaboravne trenutke u ribolovu, dril, boravak u prirodi, druženje s prijateljima, ljepotu i divljenje, a šaranaši se zauzvrat odužuju ribi tako što joj poklanjaju drugu šansu.

Čime se hrani šaran

Promatranjem usta šarana, koja su usmjerena prema dolje, lako možete zaključiti da su stvorena za uzimanje (usisavanje) hrane s dna. Najčešće se hrani s dna, ali hranu može uzimati i s površine ili usred vode. U potrazi za hranom može kopati po mulju do dubine od tridesetak centimetara. U mutnijoj vodi, noću ili kopajući po mulju, hranu pronalazi pomoću njuha. Da nanjuši hranu, pomažu mu mali brkovi na vanjskom dijelu usta. Danju, u bistrijim vodama, u potrazi za hranom koristi i svoj vid. Lukavi i oprezni šarani mogu puhati u dno kako bi skinuli površinski sloj mulja, lišća i sitnih grančica. Mogu se služiti i prsnim perajama, kojima će kao rukama ispipati i počistiti dno.

Šaran je svejed, što znači da jede hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Hrani se vodenim algama, sjemenkama, voćnim plodovima, kukcima, ličinkama, rakovima i školjkama, a veći primjerci mogu se hraniti i drugim manjim ribama. Hranu uzima usisavanjem, a može usisati hranu udaljenu i dvadesetak centimetara. Nakon što usisa hranu, pomoću osjetila u usnoj šupljini odvaja hranu od otpada koji jednostavno ispuhne iz usta kao višak. Krupniju hranu drobi i usitnjava snažnom čeljusti i zubima smještenima dublje u ždrijelu. Krupniji šaran može s lakoćom podrobiti rakove, školjke, tvrde boile i slično. Upravo zato u modernom šaranskom ribolovu dobro odabrana ješka i strpljiva primama čine veliku razliku.

Stanište i razmnožavanje šarana

Šaran nastanjuje gotovo sve veće nizinske rijeke i riječne rukavce. Voli mirne, sporotekuće rijeke, ali ga možete pronaći i u jačim riječnim strujama srednjega toka. Kao i većina riba, voli kao zaklon koristiti potopljeno granje, lopoč i pojaseve vodenih trava. Manji primjerci kreću se u većim plovama, a kako šarani rastu, postepeno se smanjuje njihov broj u plovama, dok najveći primjerci obično postaju samci. U rano proljeće zadržavaju se u površinskim slojevima vode, uz obalu, u plitkim uvalama i sličnim mjestima gdje će se voda prije ugrijati na suncu. Ljeti spas od sunca traže u dubljim slojevima vode, a zimi kreću u potragu za zimovnicima. Iako je većinom riba dna, ipak se kreće u svim slojevima vode te nas nerijetko iznenadi snažnim iskakanjem iz vode. Postoje razne teorije o tim šaranovim iskakanjima, no taj fenomen i dalje ostaje neobjašnjiv prirodni misterij.

Kada je mrijest šarana

Kako se bliži vrijeme mrijesta, u travnju i svibnju, šarani se postepeno kreću u potrazi za povoljnim terenima za ispuštanje ikre. Za mrijest su potrebni plitki dijelovi s bujnom vegetacijom. Obično su to naplavljene livade ili pličaci obrasli trskom i šašem. Što je voda plića, bolje će se ugrijati, a viša temperatura vode potrebna je jajašcima (ikri) za inkubaciju. Gusta vegetacija i plitka voda zaštitit će jajašca od drugih riba koje bi ih mogle pojesti. U potragu za mrijestilištem obično kreću krupnije ženke koje će pratiti više mužjaka. Nerijetko šarani ulaze u jako plitku vodu od svega nekoliko desetaka centimetara dubine, leđa im vire iz vode i gotovo da se nasuču na obalu. Nažalost, takvo ponašanje i mrijestilišta odavno su dobro poznati krivolovcima, pa na mnogim prirodnim, divljim mrijestilištima svake godine strada velik broj krupnih šarana. Ako šarani u vodi ne pronađu povoljan teren za mrijest, ženka neće ispustiti ikru, a ženke koje ne ispuste ikru u rijetkim slučajevima mogu čak i uginuti.

Upravo zbog tog proljetnog mrijesta lovostaj šarana u Hrvatskoj traje od 1. travnja do 31. svibnja: zabrana se poklapa s razdobljem mriještenja kako bi riba na miru ostavila potomstvo i osigurala fond za sljedeće sezone. Datum se ne mijenja iz godine u godinu, pa vrijedi i za tekuću sezonu. Na ribnjacima i jezerima najčešće nema povoljnih uvjeta za mrijest, pa se takve vode redovno poribljavaju. U komercijalnim ribnjacima krupnim ženkama (maticama) ručno se istiskuje ikra te se umjetno oplođuje mliječem mužjaka. Oplođena ikra drži se u bazenima (inkubatorima), a kada se izlegne mlađ, pušta se u odvojene ribnjake.

Vrste i tipovi šarana u našim krajevima

Divlji šaran, divljak (vretenac)

Danas se jako rijetko pronalazi, još samo u pojedinim rijekama ili jezerima koja se ne poribljavaju. Sve se vrste međusobno križaju pa je gotovo nemoguće odrediti pravog divljaka. Pojedini primjerci, zbog dominacije divljih gena, zadržali su vretenasti oblik. Divlji šaran ima veliku glavu i peraje u odnosu na tijelo. Tijelo je izduženo i prekriveno krupnim ljuskama. Boja ovisi o staništu, ali najčešće su bočne strane zlatno-žute boje, leđa tamna, a trbuh može biti čak i narančaste boje. Peraje također mogu biti crvenkasto-narančaste boje. Obično se love primjerci do desetak kilograma, dok su krupniji primjerci prava rijetkost. Nažalost, danas je divlji šaran ugrožena vrsta. Najveći krivci su ljudi, koji su mu izgradnjom brana, regulacijom vodotoka, uništavanjem mrijestilišta, krivolovom i izgradnjom riječnih nasipa uništili prirodno stanište. Kao ugrožena vrsta, zaštićen je lovostajem (1.4. do 31.5.) i najmanjom lovnom mjerom od 40 cm. Zbog svoje rijetkosti i borbenosti, šaranašima je uvijek vrlo rado viđen gost kojeg će s divljenjem promatrati i ponosno se s njim fotografirati.

Ribnjačarski ljuskaš, tovni šaran

Stoljetnim uzgojem u komercijalnim ribnjacima šaran ne koristi svoje mišiće i vretenasti oblik za plivanje u jakim riječnim strujama. Prilagodio se stajaćoj vodi te kroz generacije postaje sve deblji, masniji i tromiji, širokog, zdepastog i okruglog tijela. Takvo preoblikovanje tijela dodatno je ubrzalo i tovljenje velikim količinama hrane. Višegodišnjom selekcijom i umjetnom oplodnjom u ribnjacima nastale su sljedeće sorte:

Maloljuskavi šaran. Najčešća vrsta u ribnjacima i jezerima. Uglavnom golo tijelo s ljuskama na leđima, pri repu, kod škrga ili pokoja ljuska kod trbušnih peraja. Može narasti do zapanjujućih dimenzija, pa se vrlo često susreće na fotografijama kao ribički trofej. Veleljuskavi šaran. Jedna od rjeđe zastupljenih vrsta, zbog prekrasnog izgleda izuzetno cijenjena riba kao trofej. Tijelo prekrivaju krupne okrugle ljuske, uglavnom pri repu, pri škrgama ili duž bočne linije. U rijetkim slučajevima cijelo tijelo može biti prekriveno krupnim ljuskama. Šaran golać, špigler. Također jedna od rjeđih vrsta. Tijelo može biti potpuno golo, bez ljuske, ili tu i tamo s pokojom manjom ljuskom. Kao i ostale ribnjačarske sorte, može doseći zapanjujuće dimenzije.

Japanski, koi šaran

Koi šaran, kod nas poznat i kao crveni šaran, može biti zlatne, crvene, žute, narančaste, crne ili bijele boje, a često ima nepravilne mrlje po tijelu u raznim kombinacijama boja. Ova je vrsta najpitomija i najčešće se koristi u vrtnim jezercima, fontanama, pa čak i akvarijima. Osim prekrasnog izgleda, krasi je i izvanprosječna inteligencija u odnosu na ostale riblje vrste. Koi šarane vrlo lako možete pripitomiti do te mjere da ih hranite iz ruke. Vjeruje se da mogu živjeti puno duže od ostalih vrsta šarana. U akvarijima i vrtnim jezercima obično dosežu veličinu tek nešto veću od dlana, ali ako ih pustite u veća jezera, prilagođavaju se staništu pa mogu narasti i preko deset kilograma. Zbog relativno sporog rasta i prelijepog izgleda, veći primjerci jako su cijenjene i skupe ribe.

Propisi: lovostaj i najmanja lovna mjera

Šaran je u Hrvatskoj zaštićena vrsta, pa pri ribolovu vrijede jasna pravila:

• Lovostaj: od 1. travnja do 31. svibnja.
• Najmanja lovna mjera: 40 cm (ribu manju od propisane mjere morate vratiti u vodu).
• Iznimka: zabrana ne vrijedi za ribnjačke fenotipe šarana, to jest za ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli (špigler) tip. Lovostaj i mjera štite divljeg šarana i prirodni fond.
• Izvor: Naredba o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu, Narodne novine 82/05 (izmjene 139/06), koja je i ove sezone na snazi.

Ovo su nacionalna pravila. Lokalni ovlaštenik ribolovnog prava na svojim vodama može propisati i strože uvjete (dulji lovostaj, veću mjeru ili manji dnevni limit), pa uvijek provjerite i uvjete svoje dozvole. Potpunu tablicu za sve vrste pogledajte u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Česta pitanja

Kada je mrijest šarana?

Šaran se mrijesti u proljeće, tijekom travnja i svibnja, kada se plitka voda dovoljno zagrije za inkubaciju ikre. Mrijesti se u plitkim dijelovima obraslima trskom i šašem. Upravo se s tim razdobljem poklapa i lovostaj.

Čime se hrani šaran?

Šaran je svejed. Hrani se vodenim algama, sjemenkama, voćnim plodovima, kukcima, ličinkama, rakovima i školjkama, a krupniji primjerci i manjim ribama. Hranu najčešće usisava s dna, gdje je pronalazi njuhom, vidom i brkovima.

Koja je najmanja lovna mjera za šarana?

Najmanja lovna mjera za šarana u Hrvatskoj je 40 cm. Ribu manju od te mjere potrebno je vratiti u vodu.

Kada je lovostaj šarana?

Lovostaj šarana traje od 1. travnja do 31. svibnja, kako bi se riba zaštitila tijekom mrijesta. Zabrana ne vrijedi za ribnjačke fenotipe (ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli šaran).

Koje vrste i tipovi šarana postoje?

Razlikujemo divljeg šarana (vretenac) te ribnjačarske tipove: maloljuskavi, veleljuskavi i goli (špigler) šaran. Posebnu skupinu čini ukrasni koi (crveni) šaran iz vrtnih jezeraca i akvarija.

Koja se oprema koristi za ribolov šarana?

Moderni šaranski ribolov oslanja se na dubinski lov s dna, boile i sisteme poput hair riga, uz strpljivu primamu. Pregled pribora pogledajte na stranici šaranski pribor i oprema.

—

Šaran nije samo riba za vašu fotografiju trofeja, nego živo bogatstvo naših voda koje pamti i uči. Poštujte lovostaj i najmanju mjeru, pažljivo rukujte ulovom i nedoraslim primjercima poklonite drugu šansu. Tako ćete osigurati da starih, lukavih kapitalaca bude i za one koji dolaze za nama.

Više o opremi: šaranski pribor i oprema. Pravila i datumi: lovostaj slatkovodnih riba.