Amur i ribolov amura

Amur je riba iz porodice šarana. Izduženo i vretenasto tijelo prekrivaju krupne bijele ljuske srebrnastog ili zlatnog odsjaja koje od trbuha, preko bočnih strana, prelaze iz maslinasto zelene u tamno sivu boju na vrhu leđa. Kod nas amur može narasti preko 1,3 metra i težiti više od 30 kg. Nastanjuje velike rijeke zapadne Azije, od kojih je najpoznatija rijeka Amur, po kojoj je ujedno i dobio ime. Rijeka Amur izvire u Kini, jednim dijelom graniči s Kinom i Rusijom te se u Rusiji ulijeva u Ohotsko more. Zbog brzog rasta i relativno kvalitetnog mesa, idealna je riba za uzgoj u komercijalnim ribnjacima.

Danas se amur u ribnjacima uzgaja od zapadne i istočne Azije, preko Europe, pa sve do novog kontinenta (Amerike), gdje je poznatiji kao grass carp. Kod nas se također uzgaja u komercijalne svrhe, pa ga možete pronaći u gotovo svim ribnjacima, jezerima i rijekama kopnene Hrvatske.

Zbog drugačije klime i nekih drugih uvjeta, amur se kod nas teško prirodno mrijesti, pa se na ribnjacima njegova ikra umjetno oplođuje. Zbog velike populacije amura u većim rijekama kao što su Dunav, Sava, Drava i Kupa, mnogi ribolovci vjeruju da se prilagodio našoj klimi i da se mrijesti. Vjerojatnije je ipak da se prirodno ne mrijesti, nego se u rijekama nalazi zbog učestalih poplava, kada iz komercijalnih ribnjaka prelazi u rijeke. Mnoga ribolovna društva svake godine poribljavaju tonama amura neke dijelove rijeka, kao što su Sava, Drava ili Česma. Na našim rijekama uglavnom se love krupniji primjerci, najčešće amuri teži od 10 kg, dok su primjerci lakši od 5 kg prava rijetkost, što je ujedno i pokazatelj da se amur na našim rijekama ipak ne uspijeva izmrijestiti.

Strani nazivi: engl. grass carp, franc. la carpe de roseau, njem. Graskarpfen, tal. carpa erbivora. Vrijeme mrijesta: kada temperatura vode prijeđe 25 °C. Porodica: Cyprinidae. Bliski rođaci: tolstolobik, šaran.

Ishrana: čime se hrani amur

Amur je biljojed i hrani se gotovo svim biljnim vrstama koje pronađe u vodi i koje se slučajno tamo nađu. Od vodenih trava i algi, cvjetova, sjemenki i voćnih plodova, preko biljaka koje rastu uz vodu poput trske, pa sve do korijena biljaka. Sve što je biljnog podrijetla može se naći na njegovu jelovniku, a u nedostatku svakodnevne hrane u vodi može jesti čak i suhe grane i stabljike. Usta su mu zadebljana i čvrsta kako bi njima mogao kidati biljke u vodi. Dublje u grlu nalaze se snažni zubi kojima drobi i najtvrđe grane, korijene i sjemenke.

Kao i većina biljojeda, amur dnevno može pojesti hrane gotovo koliko je i sam težak. Zbog takvih prehrambenih navika amurom se često poribljava kako bi se održala količina vodenog bilja u ribnjacima i jezerima. Ipak treba biti oprezan: ribolovna društva ponekad pretjeraju s poribljavanjem, pa vode ostanu bez ikakve vegetacije. Sav biljni svijet u vodi tako bude uništen, a s njim i čitav lanac biljnog i životinjskog razvoja. Biljke su ribama potrebne kao prirodno sklonište i mrijestilište te održavaju količinu planktona i kisika u vodi.

Ova herbivorna priroda amura ključ je njegova ribolova. Za razliku od soma ili šarana, amura nećete prevariti glistom ni mesnom ješkom, nego onime što i sam traži u vodi: biljnim mamcem, a iznad svega kukuruzom.

Pribor i oprema za lov amura

Klasični šaranski pribor odlično će vam poslužiti za ribolov amura. Najbolji su parabolični štapovi dužine 3,60 m i 3,90 m, jačine 3 do 3,5 LBS. Mnogi ribolovci preferiraju štapove od 3,90 m i 3,5 LBS jer njima mogu dalje zabacivati teža olova i imaju bolju kontrolu u borbi s krupnim amurima. Rola mora imati slobodni hod (baitrunner) ili brzu kočnicu. Preporučljive su role s brzim kočnicama jer su pouzdanije i puno se manje kvare od rola s ugrađenim baitrunnerom, koje na sebi imaju samo višak nepotrebnih dijelova. Kapacitet špule birate ovisno o daljini na kojoj lovite. Na špulu je najbolje namotati neki kvalitetniji najlon, najčešće u debljinama od 0,30 do 0,40 mm.

Špagu (upredenicu) u ribolovu amura i šarana ne preporučujemo, osim za predveze ili shock leadere. Zbog svoje krutosti i neelastičnosti ne ublažava trzaje u borbi s ribom, pa se često dogodi da se riba otkvači ili da joj se paraju usta. Izbor držača štapova te električnih i mehaničkih indikatora griza manje je bitan i prepuštamo ga vama kao slobodan izbor. Podmetač mora biti velik i jak kako bi izdržao silovite amurove trzaje glave i repa. Krupniji primjerci znaju potrgati ili svući mrežicu s podmetača, a ponekad mogu i slomiti šipke ako nisu dovoljno jake i kvalitetne.

Amur je snažna riba koju treba dobro umoriti prije nego što ga odlučite prihvatiti podmetačem. Ako ribu dobro ne izmorite, znaju nastati prave muke s prihvaćanjem i fotografiranjem. Ako ribu nakon fotografiranja i vaganja planirate pustiti na slobodu, koristite matove u obliku kade i poveće vreće za vaganje s bočnim zatvaračima. Vaganje i fotografiranje obavite odmah nakon drila, dok je riba još izmorena. Stavljanje ribe u čuvaricu radi kasnijeg fotografiranja ne preporučujemo, jer joj se snaga i energija vrlo brzo vraćaju.

Sistemi i predvezi za amura

Općenito u šaranskom ribolovu, pa tako i u ribolovu amura, sistemi i predvezi igraju ključnu ulogu. Pod sistem spada sve ono što vežemo na osnovni najlon: od shock leadera, snag leadera, lead corea, silikonskih tuba, olova, raznih kopči, virbli, stopera i perli, preko materijala za izradu predveza, do udice na kraju sistema.

Shock leader. Koristimo ga kada teška olova (100 do 150 g) zabacujemo na veće daljine, ponekad i preko 130 m. Ako koristimo osnovni najlon debljine 0,30 do 0,35 mm, pri tako snažnim izbačajima on će ili odmah puknuti ili se oštetiti, pa je potrebno početnih 5 do 7 m zamijeniti jačim najlonom (0,40 do 0,50 mm) ili, još bolje, špagom slične nosivosti. Shock leader se za osnovni najlon veže specijalnim čvorovima predviđenima za tu namjenu, a duljina mu se određuje tako da pri zabacivanju nekoliko namotaja ostane na roli, kako se opterećenje izbačaja ne bi prenosilo na čvor i osnovni najlon. Snag leader, silikonska tuba i lead core. Kada lovimo na poziciji s oštrim preprekama u vodi (oštro kamenje, školjke, sprudovi, potopljeno drveće), treba nam snag leader: deblji najlon, hard mono i slični materijali otporni na oštećenja, vezani za osnovni najlon u duljini dovoljnoj za mjesto na kojem lovimo. Iznad olova stavlja se silikonska tuba ili lead core. Tuba smanjuje petljanje predveza pri zabacivanju, štiti osnovni najlon od oštrih prepreka, sprječava urezivanje najlona i špage u potopljeno drveće te čuva ribu da je tanka i gruba špaga ne ozlijedi pri zamaranju. Lead core je specijalna deblja upredenica s ugrađenom olovnom niti, zbog koje cijeli sistem čvrsto leži na dnu, pa se riba na hranilištu može kretati a da se ne plaši zapinjući za napete najlone u vodi. Olova i samoubadanje. Težinu i oblik olova biramo prema bacačkim karakteristikama štapa: sistem leti najdalje kada je gramaža savršeno usklađena sa štapom. Duguljasta olova u obliku suze lete najdalje, dok četvrtasta i plosnata imaju slabiju aerodinamiku. Biramo ih i prema dnu: na mekom, muljevitom dnu minimalna težina (70 do 80 g) plosnatog ili četvrtastog oblika koja teže propada u mulj; u jačim riječnim strujama olova teža i od 150 g, da sistem čvrsto stoji; za sprudove i kosine četvrtasta olova koja se neće otkotrljati u dubinu. Težina olova ujedno služi da se riba pri uzimanju mamca sama zakvači, što nazivamo samoubadanjem: šarani i amuri s mamcem montiranim na dlaku kreću se sve dok im težina olova ne zabije udicu u usta. Prvu kontru ribi zadaje olovo, drugu opterećenje slobodnog hoda na roli, a mi ribolovci tek treću, koja zapravo više nije ni potrebna. Zato udice moraju uvijek biti nove i oštre, a fiksni su sistemi bolji izbor od kliznih. Nekada su ribolovci s kliznim sistemima i prohodnim olovima cijele noći sjedili uz štapove zureći u starlete i pri grizu morali reagirati kontrom u nekoliko sekundi; danas teška olova i kratki predvezi rade taj posao, jer amuri, a osobito šarani, čim osjete otpor, pljuju mamac. Za klasične šaranske udice veličine 4 ili 2 dovoljna su olova od otprilike 90 do 110 g, a za veće i deblje udice veličine 1 ili 1/0 olova od 120 do 150 g. Predvez i udice za amura. Predveze izrađujemo od običnog najlona, fluorokarbona, mekanih špaga ili špaga presvučenih plastičnim omotačem. Idealan je predvez od tanke i meke špage koja se u vodi ponaša najprirodnije i najteže se osjeti na ustima ribe, no takvi se predvezi često petljaju pri zabacivanju. Specijalne špage s omotačem petljanje znatno smanjuju, a špaga se kod udice oguli 1 do 3 cm iznad dlake na koju montiramo mamac, da ostane mekana i pokretljiva. Predvez se najčešće koristi u duljini od 15 do 25 cm; na muljevitom dnu nešto duži, da olovo koje potone u mulj ne povuče za sobom i udicu s mamcem. Za amura općenito idu nešto dulji predvezi nego za šarana, jer amur ne usisava hranu s dna kao šaran: postavlja se okomito na dno, ustima prima mamac ili mahne repom da se mamac odigne od dna pa ga pokupi prije nego što ponovno padne. Predveze dulje od 25 do 30 cm ne preporučujemo, jer amur može progutati mamac i snažnom čeljusti pregristi predvez. Veličinu udice biramo prema promjeru mamca na dlaki i veličini ribe koju lovimo: za amure do desetak kilograma dovoljne su veličine 2, 4 i 6, a za krupne primjerke (10 do 20 kg) veličine 1 i 1/0, uz napomenu da se veličine znatno razlikuju ovisno o proizvođaču. Najbolje su se pokazali klasični oblici šaranskih udica i udice s ušicom savijenom prema unutra.

Mamci za amura

Već znamo da je amur biljojed i da se hrani gotovo svime što je biljnog podrijetla. Neke biljne vrste u vodi i uz nju voli više, a nekima se hrani tek u nedostatku prvih. Primjerice, na većini naših zatvorenih voda ne hrani se lopočem, ali pretjeranim poribljavanjem dolazi do nestašice hrane, pa će amuri svejedno pojesti i sav lopoč. Obožavaju trsku i njezin korijen, vodene alge, resu, mlade tek izrasle trave, sve vrste sjemenki, voća i povrća.

Kao mamac možete koristiti gotovo sve navedeno, ali pametnije je ponuditi nešto što se razlikuje od njegove svakodnevne prehrane. Ako jezero obiluje resom i lopočem, nije najpametnije baš njih staviti na udicu. Kolike su šanse da pored tolike rese i lopoča amur naleti baš na vašu udicu? Mamac se mora isticati bojom, oblikom, okusom i hranidbenom vrijednošću. Amuri obožavaju slatkasta zrna poput konoplje, pšenice, ječma, kukuruza i riže, zatim voćne plodove (šljive, grožđe, jagode, maline, kupine) te korjenasto povrće (mrkva, tigrov orah, krumpir).

Svi ti mamci imaju visoku hranidbenu vrijednost i bogati su ugljikohidratima, proteinima, mastima, vitaminima i mineralima, pa ih amur brzo uoči na hranilištu. Pri odabiru mamca uzmite u obzir i ekonomičnost, dostupnost i praktičnost. Kada se sve to zbroji, brzo dolazimo do zaključka da je kuhani kukuruz gotovo nezamjenjiv.

Kao mamac možete koristiti i boile. Ne treba vam kompliciran recept sa skupim sastojcima, jer što je jednostavnije i jeftinije, to je učinkovitije. Boila na bazi kukuruzne krupice odličan je izbor, a kao dodatak možete koristiti ptičju hranu, mljevenu konoplju ili pšeničnu krupicu. Boila bi trebala biti slatka, s nekom voćnom aromom i bez sastojaka životinjskog podrijetla. Iako se amuri znaju uloviti i na fish i mesne boile, vjerojatnije je da je riba nanjušila neki biljni sastojak ili aromu. Hranjenje amura mesnim boilama nije dobro za njihovu probavu i zdravlje, a ribi je teško prepoznati o kakvoj se hrani radi kada su pomiješani biljni i životinjski sastojci, dodatno tretirani kemijskim aromama i sladilima.

Koji je najbolji mamac za amura

Ribolov i hranjenje amura boilama skup je sport. Ako jedan amur dnevno može pojesti hrane koliko je i sam težak, a kreću se u plovama od nekoliko desetaka komada, lako je zaključiti koliko vam je primame potrebno da ih zadržite na hranilištu. Za uspješan lov amura potrebne su najveće količine prihrane u odnosu na ostale slatkovodne vrste. Usporedite li cijenu jednog kilograma boila s jednim kilogramom kukuruza, vidjet ćete da je kukuruz jeftiniji više od dvadeset puta. Zato je za primamu i mamac najbolje koristiti obični kuhani kukuruz. To je odgovor na pitanje koji je najbolji mamac za amura: jeftin, dostupan, prirodno biljan i provjeren.

Kako pripremiti i skuhati kukuruz za amura

U kukuruz možete dodavati arome i sladila, ali kako se ponekad kuha i nekoliko sati, bolje ih je dodati tek nakon kuhanja. Iz iskustva, najbolji rezultat daje običan kuhani kukuruz bez ikakvih kemijskih dodataka. Pripremite ga ovako:

1. Namakanje. Da skratite vrijeme kuhanja, ostavite kukuruz namočen u vodi 1 do 2 dana da nabubri. 2. Kuhanje. Kuhajte ga dok zrna ne počnu pucati. Pazite da ga ne prekuhate, jer prekuhan kukuruz postaje premekan, lako se skida s dlake, ispada pri zabacivanju i stvara probleme s bijelom ribom i cverglom (patuljasti somić). 3. Nabubrivanje. Čim kukuruz počne pucati, prekinite kuhanje, poklopite lonac i ostavite ga da upije vodu i dodatno nabubri. 4. Arome (po želji). Tek nakon kuhanja možete umiješati slatka sladila ili voćne arome.

Kada skuhate dovoljnu količinu, zaputite se na vodu, odaberite poziciju i započnite s prihranjivanjem.

Odabir pozicije za ribolov

Kod odabira pozicije za lov amura prvo je i najvažnije pronaći tvrdo dno. Amur ne kopa po mulju kao šaran dok traži hranu, pa ćete znatno povećati šansu za ulov ako mamac zabacite na tvrdo dno. Tražite tvrdu glinu, pijesak ili šljunak, a izbjegavajte mekano i muljevito dno. Na ribnjacima kopanima na zemljanim terenima dno je često prekriveno debelim slojem mulja, pa je najbolje loviti uz samu obalu. Uz obalu se nalazi kosina gdje dubina postupno raste prema sredini jezera, a tu ima puno manje mulja, ponekad i dijelova s tvrdom zemljom ili glinom. Na jezerima nastalima iskopavanjem šljunka (šodericama) potražite podvodne sprudove. Na vrhu spruda obično je šljunak, a prema dnu se sitni pijesak prelijeva u sve deblji sloj mulja. Možete loviti na vrhu spruda, a još bolje je prebaciti ga i loviti na kosini sa sitnim pijeskom.

Zbog specifičnog načina uzimanja hrane amuri se najlakše hrane na podvodnim neravninama i kosinama. U proljeće i ljeto birajte plitke sprudove, jer se amuri kreću tik ispod površine. Obožavaju toplu vodu i sunce, pa često većinu dana provedu na sunčanju. Najbolji rezultati postižu se na sprudovima dubine od 0,5 do 2 m. Ako na jezeru postoje otoci obrasli trskom, i to su odlične pozicije, jer se amuri noću, a ponekad i danju, približavaju obalama i hrane trskom i njezinim korijenjem. Poziciju možete odabrati uz sami otok, čak i do pola metra od obale. Na rijekama tražite sprudove sa slojevima šljunka ili pijeska, a najbolje su pozicije na spojevima mirnjaka i glavnog toka.

Taktika prihranjivanja i lov amura

Kada odaberete poziciju, vrijeme je da započnete s prihranjivanjem. Poziciju je poželjno prihranjivati 5 do 10 dana prije ribolova. Ako planirate višednevni ribolov, prethodno prihranjivanje itekako se isplati. Dovoljno je prihranjivati jednom dnevno, ali s velikom količinom kukuruza. Najbolje je vrijeme poslijepodne ili sumrak. Važno je da svaki dan hranite u isto vrijeme i na istome mjestu. Amuri, šarani i neke druge vrste imaju sposobnost pamćenja gdje će i u koje vrijeme pronaći hranu. Ako hranite svaki dan na istome mjestu i u isto vrijeme, amuri će već nakon par dana zapamtiti to mjesto i tamo se zadržavati, a bit će i manje oprezni pri uzimanju hrane. Prvih dana možda će samo kružiti oko hranilišta i oprezno promatrati hrpu kukuruza na dnu, ali će svakim danom hranu uzimati sve češće i s manje opreza.

Nakon otprilike tjedan dana na vaš će kukuruz navaliti odmah nakon prihranjivanja, bez imalo straha. Količinu primame odredite prema veličini vode, broju i veličini amura te količini bijele ribe koja bi se mogla hraniti vašim kukuruzom (najčešće krupne babuške, deverike, žutooke, crvenperke ili klenovi). Na manjim jezerima i ribnjacima do otprilike 2 do 3 ha dovoljno je 10 do 20 kg kukuruza dnevno, dok na većim vodama od 30 i više hektara, koje obiluju bijelom ribom i krupnim amurima, gotovo da je nemoguće pretjerati.

Na takvim vodama dnevno možete hraniti i 50 ili više kilograma primame. Hranite iz čamca, plivanjem, čamcem na daljinsko upravljanje, raketom, a ako lovite uz obalu, kukuruz možete bacati rukom ili lopaticom. Budući da je na mnogim vodama zabranjeno korištenje plovila i hranjenje plivanjem, najčešće se odlučujemo za hranjenje raketom. To je dugotrajan i fizički naporan posao koji može potrajati satima, pa je dobro odabrati poziciju za lov na manjim daljinama kako biste mogli koristiti veće rakete i olakšati si posao.

Kada obavite nekoliko dana prethodnog hranjenja, spakirajte pribor i krenite u ribolov. Na vodi hranite istom količinom kukuruza kao i prethodnih dana te zabacite sisteme. Hranilište neka se rasprostire na desetak kvadrata, jer se amuri vole hraniti na hrpama, pa kukuruz nemojte razbacivati na veliku površinu. Ne iznenadite se ako se alarmi oglase već manje od 1 do 2 sata nakon hranjenja. Ponekad je nevjerojatno koliko je amurima malo vremena potrebno da počiste obilno hranilište.

Ako ste hranili u poslijepodnevnim satima ili u sumrak, grizove možete očekivati već u prvom dijelu noći, kada je i najbolje vrijeme za ulov kapitalnih amura. Griz se obično očituje propadanjem mehaničkih indikatora (majmuni, svingeri, hangeri), kao da se ulovila krupnija bijela riba, no ubrzo slijedi snažno izvlačenje najlona sa špule. Podignite štap i zategnite ribu. Na plitkim sprudovima amur u paničnom bijegu zna iskočiti cijelim tijelom iz vode ili udariti repom po površini. Tijekom zamaranja osjetit ćete specifično trzanje, kao da netko rukom udara po vrhu štapa. Lako se možete prevariti u procjeni veličine i snage ribe, pa uvijek imajte dobro podešenu kočnicu i budite spremni na divljanje pod obalom. Kada upalite lampu ili kada amur ugleda podmetač, slijedi silovito bježanje prema sredini jezera, pa ako kočnica nije dobro podešena, lako dolazi do pucanja najlona.

Zamaranje krupnih amura pravi je adrenalin. Ribu dobro izmorite prije nego što je prihvatite podmetačem, a zatim slijedi polaganje na mat i fotografija s jednim od vaših najdražih ribolovnih trofeja. Više o sistemima pročitajte u vodiču predvezi za amura.

Propisi: ima li amur lovostaj i najmanju mjeru

Amur nije uvršten u nacionalnu Naredbu o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu. To u praksi znači:

• Nema nacionalnog lovostaja za amura. Država ne propisuje razdoblje zabrane lova.
• Nema državno propisane najmanje lovne mjere.
• Pravila (najmanju mjeru, dnevni limit, eventualno razdoblje zabrane) određuje lokalni ovlaštenik ribolovnog prava za svoje vode.

Drugim riječima, za amura ne postoji nacionalno propisan datum ni broj centimetara koji bismo vam ovdje mogli navesti. Zato namjerno ne navodimo nikakve brojke: provjerite uvjete u svojoj dozvoli i kod udruženja na čijoj vodi lovite. Potpunu sliku zaštite slatkovodnih vrsta i popis onih bez nacionalnog pravila pogledajte u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Česta pitanja

Koji je najbolji mamac za amura?

Najbolji i najekonomičniji mamac za amura je obični kuhani kukuruz. Amur je biljojed, pa ga privlače biljni mamci: kukuruz, sjemenke konoplje i pšenice te boile na bazi kukuruzne krupice. Kukuruz je jeftiniji od boila više od dvadeset puta, a za amura su potrebne velike količine primame.

Kako pripremiti kukuruz za amura?

Kukuruz namočite 1 do 2 dana da nabubri, zatim ga kuhajte dok zrna ne počnu pucati. Pazite da ga ne prekuhate jer postaje premekan i ispada s dlake. Čim počne pucati, prekinite kuhanje i ostavite ga poklopljenog da upije vodu i dodatno nabubri. Arome i sladila, ako ih koristite, dodajte tek nakon kuhanja.

Čime se hrani amur?

Amur je biljojed i hrani se gotovo svime biljnog podrijetla: vodenim travama i algama, trskom i njezinim korijenom, sjemenkama, voćem i povrćem. Dnevno može pojesti hrane gotovo koliko je i sam težak, pa se njime poribljava radi održavanja vodenog bilja.

Ima li amur lovostaj ili najmanju lovnu mjeru?

Amur nije u nacionalnoj Naredbi o zaštiti riba, pa za njega nema državnog lovostaja ni najmanje lovne mjere. Pravila može odrediti lokalni ovlaštenik, zato provjerite uvjete u svojoj dozvoli. Detalji su u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Kako pronaći dobru poziciju za lov amura?

Tražite tvrdo dno (glina, pijesak, šljunak), jer amur ne kopa po mulju. U proljeće i ljeto najbolji su plitki sprudovi dubine od 0,5 do 2 m i rubovi otoka obraslih trskom, gdje se amur hrani tik ispod površine.

Koliko primame treba za lov amura?

Više nego za bilo koju drugu slatkovodnu vrstu. Na manjim vodama do 2 do 3 ha dovoljno je 10 do 20 kg kukuruza dnevno, a na velikim vodama i 50 kg ili više. Poziciju je najbolje prihranjivati 5 do 10 dana prije ribolova, svaki dan u isto vrijeme i na istome mjestu.

—

Amur nije samo snažan protivnik u drilu, nego i koristan čistač vodenog bilja kada se vodama gospodari s mjerom. Pažljivo rukujte ulovom, krupne primjerke nakon vaganja i fotografije pustite natrag na slobodu i poštujte pravila svog ovlaštenika. Tako će ovih veličanstvenih biljojeda u našim vodama ostati i za buduće naraštaje ribolovaca.

Više o sistemima: predvezi za amura. Pribor: oprema za ribolov. Pravila i datumi: lovostaj slatkovodnih riba.