Babuška, srebrni karas

Babuška, čudo od ribe

Veće, manje, sivlje, žuće, zdepastije, izduženije. Nema kakvih nema. Njihova veličina, oblik i boja tijela vjerojatno ovise o brojnosti populacije u pojedinim vodama, količini hrane i čistoći (bistroći) tih voda. Negdje su stvarno rijetke i iznimno krupne, često preko kilograma, a ponegdje i preko dva pa čak i tri kilograma, premda je to iznimno rijetko. U takvim vodama lijepe su građe, okrugle, punašne, nabijene. U vodama u kojima ih ima puno sitne su, izdužene i mršave. Boja, koja varira od srebrne (sive) do žućkaste, vjerojatno ovisi o boji vode u kojoj žive. U bistrijim nizinskim tekućicama vjerojatno su sive, a u nizinskim mutnim sporotekućicama, kanalima i mrtvicama žuće su boje.

Strani nazivi: engl. prussian carp, franc. carpe prussienne, njem. Giebel, tal. carpa di Prussia. Latinski naziv: Carassius gibelio (u starijoj literaturi Carassius auratus gibelio). Maksimalna duljina: od 10 do 35 cm. Spolna zrelost: 3. ili 4. godina života. Porodica: Cyprinidae. Bliski rođaci: karas, šaran.

Riječ je o babuški, ribi koja se prije nekoliko desetljeća iz Azije proširila našim vodama i vrlo brzo njima zagospodarila. Zapravo kod nas ne postoji voda u kojoj ne živi babuška, ili su takve vode vrlo rijetke. Smatraju je glavnim krivcem za pad populacije ili gotovo potpuni nestanak mnogih ribljih vrsta u pojedinim vodama, poput njezina bliskog rođaka zlatnog karasa, crvenperki, bodorki i dvoprugastih uklija, kojih je do njezina doseljenja u našim vodama bilo kao u priči.

Razmnožavanje i mrijest babuške

Razlog takve ekspanzije babuške, ribe iz velike obitelji ciprinida, vjerojatno se krije u načinu njezina razmnožavanja. Naime, srebrni karas, kako glasi njezin službeni naziv, odnosno babuška, babulaja, ruskinja, melez ili korov, razmnožava se ginogenezom. To je poseban oblik razmnožavanja u kojem spolno zrela ženka babuške za poticaj razvoja ikre koristi mužjake srodnih vrsta iz obitelji ciprinida (šarana i ostalu srodnu bijelu ribu), jer mužjaka babuške u našim vodama, prema znanstvenicima, gotovo da i nema. Iz položenih jaja ponovno se izlegu samo ženke babuške. I tako u krug. Upravo zato babuška u novu vodu može ući u praktički neograničenom broju i bez vlastitih mužjaka.

Osim ovoga, postoji još nekoliko razloga velike rasprostranjenosti babuške u našim vodama. To je prije svega njezina sposobnost da preživi i u zagađenijim uvjetima, kao i u plitkim, zamuljenim i toplim vodama s manjkom kisika u kojima druge ribe nemaju šanse za opstanak. Nadalje, tu je i njezina prilagodljivost, jer osim u nizinskim vodama, bilo da je riječ o tekućicama ili stajaćicama, babušku je moguće naći i u nižim tokovima salmonidnih voda. Najbolji je primjer rijeka Cetina.

Kad babuška postaje aktivna i kad počinje gristi

Babuška nije zaštićena lovostajem i može se loviti gotovo cijele godine, no u sezoni ima svoj ritam. Najbolje prima u proljeće i jesen. Kako se voda nakon zime zagrije i otopli, babuška postaje sve aktivnija i počinje redovito gristi, pa je rano proljeće jedno od najzahvalnijih razdoblja za njezin lov. Tada je posebno gladna i proždrljiva, osobito ako lovite kukuruzom šećercem i glistama. Ljeti grize kroz cijeli dan, ali zna biti hirovita po najvećim vrućinama, dok jesenas, dok je voda još topla, ponovno redovito uzima ješku i prikuplja zalihe pred zimu. U najhladnijem dijelu godine njezina je aktivnost najslabija.

Stav ribolovaca o babuški je različit. Neki je doživljavaju kao odličnu zabavu na vodi, jer kada ništa ne grize, babuška grize. To je osobito zanimljivo ribolovcima početnicima i amaterima koji u ribolov često svrate s obitelji, pa im je babuška svojevrsna garancija da dan na vodi, obično vikendom, sigurno neće biti monoton. Drugi je ribolovci u najmanju ruku ne podnose, jer ih ometa pri lovu drugih ribljih vrsta. Naime, babuška je proždrljiva i uglavnom brojčano nadmoćna na mnogim vodama, pa mamac ponuđen krupnim deverikama, šaranima i amurima često završi u njezinim ustima. Osobito ako lovite kukuruzom šećercem i glistama u rano proljeće. Jedno je od rješenja upotreba većih boila, no i njih bez problema proguta krupniji klen.

Mamci za babušku

Kad smo kod mamca, može se reći da ih babuške ne biraju. Gliste, mesni crvići, kukuruz šećerac, ali i onaj tvrdi, kruh i žganci mamci su na koje ćete bez problema uloviti babuške. Zanimljivo je da postoje vode na kojima je, zbog straha od njezina širenja, zabranjeno koristiti žive babuške kao mamac za grabežljive ribe poput štuke, smuđa i soma.

Pribor za ribolov babuške

Pribor za njezin lov ne mora biti ništa posebno. Uglavnom se lovi pomoću plovka, a rjeđe i na grunt. Ako se lovi podalje od obale, sasvim će dobro poslužiti običan match štap (3,60 m je standardna dužina) i rola na koju je namotano barem stotinjak metara najlona 0,18 mm, te sistem složen od lakšeg pero waglera, nekog najjeftinijeg, na koji ide tek koje zrno olova, i 30-ak cm dugačak predvez na kojem je svezana manja šaranska udica. Bolje je da ta udica bude nešto manja, jer su i babuškina usta ipak manja od šaranovih ili amurovih. Premalu udicu nije dobro stavljati, jer bi mamac u propadanju mogle progutati crvenperke, uklije i bodorke.

Ako se lovi u blizini obale, dovoljan je običan direktaš (bolognese) dužine četiri do pet metara, uz već spomenutu debljinu najlona i veličinu udice. To su oni jeftini, ali žilavi štapovi. Na direktašu je najbolji običan plovak do dva grama, najbolje neki robusni pluteni ili onaj od granuliranog stiropora žarko crvene i žute gornje polovice. Takvi su plovci uočljivi i nisu osjetljivi, pa im ništa neće biti čak i ako ih slučajno nagazite na obali. Za udicu je važno da bude čvrsta i deblja, ne ona žičana i tanka koja se može vrlo lako odviti pod teretom malo veće ribe. Drugim riječima, važno je da pribor služi svojoj svrsi, što ne znači da mora biti skup. Na direktašu možete ostaviti najlon dulji od štapa za kojih 30 do 40 cm, da, ako zagrize veća riba poput šarana od 2 kg, veći manevarski prostor poveća šanse za zamaranje i izvlačenje ribe, a da najlon ne pukne.

Primama za ribolov babuške

Primamu za lov babuške možete koristiti, iako je na većini voda, zbog njezine brojnosti, nepotrebna. Stari kruh, dobro namočen, procijeđen i pomiješan sa šrotom u tvrđe kugle, odlična je i jeftina primama. Druga je mogućnost skuhati pšenicu i u istu vodu s pšenicom umijesiti stari kruh. Kruh dodajte dok ne dobijete jednoličnu gustu smjesu, a zatim dodajte ekstrakt vanilije (jedna bočica dovoljna je za količinu od 3 do 5 kg primame).

Lokacija i tehnika lova babuške

Babuške su na uobičajenim mjestima u vodi: uz vrbovo šiblje, uz podlokanu obalu, na mjestima gdje se u vodotok ulijeva drugi vodotok ili ispušta voda iz obližnjeg ribnjaka. Na stajaćicama su odlična mjesta uz polja lopoča i lokvanja, uz šaš, trsku i prevaljena debla. Na početku lova na zamišljenu poziciju dovoljno je baciti nekoliko kugli primame, a onda, kada uslijede grizovi, primamljivati poziciju prema procjeni. Možda svakih 15 do 20 minuta bacite malo primame, onoliko koliko stane u stisnutu šaku.

Griz babuške očituje se u potapanju plovka, ali i u njegovoj vožnji površinom vode. Sve su to trenuci za kontru. U ovakvom je lovu dobro imati i podmetač (mrežu za prihvat ulovljene ribe), jer ćemo ribu tako lakše izvući na obalu, a da je ne mučimo i ne nadižemo izravno iz vode. Na hranjeno mjesto može se zaletjeti i krupniji šaran, amur, deverika ili klen, pa je podmetač svakako poželjan pribor, a ponekad i američki somić (rogan, bodljan, cvergl), kojeg neki ribolovci obožavaju, a drugi su sretni da im ne zagrize. O tom bezljuskavom, sluzavom, bodljikavom brkonji koji dijeli teritorij s babuškom, više nekom drugom prilikom. Uz podmetač je dobro imati i vadiudac, barem onaj obični plastični, pomoću kojega ćemo ulovljenu ribu što lakše i bezbolnije osloboditi udice, osobito ako je otišla preduboko. Ne zaboravite ni stolac, jer je nezgodno duže vrijeme pecati stojećki. Ako želite fotografirati ulov, uz fotoaparat ponesite i mrežu čuvaricu u kojoj ćete ribu sačuvati do kraja ribolova. Za nekoliko se sati na ovaj način može uloviti hrpa babušaka, barem nekoliko kilograma.

Propisi: ima li babuška lovostaj i najmanju mjeru

Babuška nije uvrštena u nacionalnu Naredbu o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu. To u praksi znači:

• Nema nacionalnog lovostaja za babušku. Država ne propisuje razdoblje zabrane lova.
• Nema državno propisane najmanje lovne mjere.
• Babuška je strana i invazivna vrsta. Upravo zato mnogi ovlaštenici ribolovnog prava lokalno propisuju da se ulovljena babuška ne vraća u vodu, nego zadržava.

Drugim riječima, za babušku ne postoji nacionalno propisan datum ni broj centimetara koji bismo vam ovdje mogli navesti, pa namjerno ne navodimo nikakve brojke. Pravila u praksi određuje lokalni ovlaštenik za svoje vode, zato uvijek provjerite uvjete u svojoj dozvoli i kod udruženja na čijoj vodi lovite. Potpunu sliku zaštite slatkovodnih vrsta i popis onih bez nacionalnog pravila pogledajte u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Babuška na stolu

Ulovljene primjerke netko ponese kući za degustaciju, netko ne. Sve ovisi o ribolovcu. Iako nije gastronomski osobito cijenjena zbog mnogo sitnih kostiju, babuškino meso uopće nije loše za jelo. Znalci manje primjerke zarežu postrance, pa ih posoljene i uvaljane u kukuruzno brašno peku na vreloj masti ili ulju. Onako na reš, pa se mogu cijele jesti jer se kosti prepeku. Naravno, glave se prilikom čišćenja odstrane. Krupnije se primjerke može očistiti tako da ostane samo čisto meso, bez glave, peraja i kože, pa se samelju na sitnu šajbicu i od njih se napravi smjesa za pljeskavice.

Česta pitanja

Kada je mrijest babuške?

Babuška se mrijesti u proljeće i u prvom dijelu ljeta, kako se voda zagrije. Posebnost je u tome što se razmnožava ginogenezom: spolno zrela ženka koristi mužjake srodnih vrsta (šaran i druga bijela riba) samo kao poticaj, a iz položenih jaja izlegu se ponovno gotovo isključivo ženke babuške. Zato se vrsta širi i bez vlastitih mužjaka.

Kad babuška počinje gristi u sezoni?

Babuška počinje redovito gristi čim se voda nakon zime otopli, dakle u rano proljeće. Tada je posebno gladna i proždrljiva. Najbolje prima u proljeće i jesen, ljeti grize kroz cijeli dan, a u najhladnijem dijelu godine aktivnost joj je najslabija.

Ima li babuška lovostaj ili najmanju lovnu mjeru?

Ne. Babuška nije u nacionalnoj Naredbi o zaštiti riba, pa za nju nema državnog lovostaja ni najmanje lovne mjere. Budući da je strana i invazivna vrsta, mnogi ovlaštenici lokalno propisuju da se ulovljena babuška ne vraća u vodu. Provjerite uvjete u svojoj dozvoli. Detalji su u vodiču lovostaj slatkovodnih riba.

Koji je najbolji mamac za babušku?

Babuška mamac gotovo da ne bira. Najbolje rezultate daju gliste, mesni crvići i kukuruz šećerac, a love se i na tvrdi kukuruz, kruh i žgance. Udicu birajte nešto manju, jer su babuškina usta sitnija od šaranovih.

Kako prepoznati griz babuške?

Griz se očituje potapanjem plovka ili njegovom vožnjom po površini vode. Oba su trenutka znak za kontru. Zbog brojnosti babuške grizovi su česti, pa je lov na plovak vrlo dinamičan, a podmetač i vadiudac olakšavaju prihvat i otkvačivanje ribe.

Zašto se babuška toliko proširila?

Zbog ginogeneze (razmnožavanja pri kojem se izlegu samo ženke), iznimne otpornosti na zagađenje, toplinu i manjak kisika te velike prilagodljivosti raznim vodama. Te su je osobine učinile jednom od najraširenijih vrsta u našim vodama, ali i invazivnom prijetnjom domaćim vrstama.

—

Babuška je za mnoge prvi ulov i siguran način da dan na vodi ne bude monoton, ali je istodobno strana vrsta koja pritišće naš domaći riblji fond. Zato s njom postupajte u skladu s pravilima svoga ovlaštenika: tamo gdje je propisano da se ne vraća u vodu, ulovljene primjerke zadržite. Tako čuvamo prostor za domaće vrste poput karasa, crvenperke i bodorke, koje babuška najviše potiskuje.

Pribor i oprema: oprema za ribolov. Pravila i datumi: lovostaj slatkovodnih riba.