Srdela

Srdela je riba koje srećom ima najviše u Jadranskom moru. Od davnina se lovi za hranu te je s prehrambenog stajališta najbitnija riba koja živi u Jadranu. Bila je hrana siromašnom puku i predmet lova generacijama ribara, i upravo je ona održala život na dalmatinskim otocima. Kako za čovjeka, tako je srdela bitna i za ostale grabežljive ribe, pa bi nestanak ove ribe značio katastrofu ne samo za gospodarski i sportski ribolov, već i za mnoge vrste koje o njoj ovise. Nije ona car od riba poput zubaca, ali bez ove skromne plave ribe Jadran kakav poznajemo jednostavno ne bi postojao.

Strani nazivi: lat. Sardina pilchardus; engl. European pilchard; franc. sardine d’Europe; njem. Sardine; tal. sardella Porodica: Clupeidae (haringe); plava riba Bliski rođaci: papalina, inćun, gavun

Izgled

Tijelo srdele je izduženo i u bokovima malo spljošteno te samim izgledom odaje činjenicu da je izvrstan plivač. Gornji dio tijela ima modrikastozelenu boju koja na donjim dijelovima prelazi u srebrnu, a uzduž bokova proteže joj se širi modrikasti pojas. S obje strane, uz bokove, ima niz crnkastih mrlja. Maksimalna duljina srdele iznosi do 24 cm i 8 dag težine, uz prosječnu lovnu težinu od svega 3 dag. Veći primjerci love se dalje od obale, a najveći na vanjskim stranama otoka. Srdele se počnu mrijestiti u trećoj godini života, kada prijeđu duljinu od 15 cm, dok im maksimalni životni vijek doseže do 15 godina.

Po čemu se srdela razlikuje od papaline

Srdela i papalina su na prvi pogled vrlo slične, pa ih ljudi koji se s njima rijetko susreću često uopće ne razlikuju. Dva su pouzdana znaka raspoznavanja. Prvo, srdela na škržnim poklopcima ima izražen zvjezdoliki, zrakasti urez, koji papalina nema. Drugo, srdela uz bokove nosi niz crnkastih mrlja. Uz to je papalina u pravilu trunku manja od srdele. Razlika je važna i u ribolovu: ako srdelu koristite kao ješku, za papalinu vrijedi gotovo sve isto, pa slobodno posegnite za onom koju imate pri ruci.

Obitavališta

Srdelu možemo naći po cijelom Jadranskom moru, ali samo do određene udaljenosti od obale, ne i na otvorenom moru. Živi u jatima koja znaju biti vrlo velika. Srdela spada u kategoriju pelagijskih riba, što znači da je uvijek u pokretu, pa se ne može govoriti o stalnom boravištu ni o dubinama na kojima je nalazimo. Ipak, postoje područja s povećanom koncentracijom srdela: zapadna obala Istre, lošinjski arhipelag, vanjska strana Dugog otoka, Pakleni otoci te Vis, Palagruža, Mljet i Lastovo. Gotovo nikad ne ulazi u unutrašnje vode i kanale, pa je na tim područjima rijetko kada možemo naći.

Iako nema stalnog prebivališta, srdela se ipak više zadržava iznad određenih vrsta dna. Najradije plovi iznad ljušturastih i kamenitih dna te dna obraslih algama, dakle na područjima gdje živi više planktona i ostalih sitnih organizama kojima se hrani.

Sezona srdela

Prava sezona lova na srdele počinje početkom proljeća i traje do druge polovice jeseni. To, međutim, ne znači da srdela zimi nestaje iz Jadrana. U hladnijim mjesecima ona se naprosto povlači dublje i bliže dnu, pa je s površine teže primijetiti. Upravo zato među sportskim ribolovcima vlada uvriježeno mišljenje da se srdela tijekom zime ne zadržava u našim vodama, premda je i dalje tu. Za onoga tko je lovi kao ješku to je dobra vijest: ljeti se jata drže pliće i bliže obali, gdje ih je najlakše skupiti.

Lov na srdele

Iako je srdela okosnica gospodarskog ribolova, sportskom ribolovcu ona je zanimljiva ponajprije kao ješka, pa je i lovi drugačije, u manjim količinama i lakšim priborom.

U gospodarskom ribolovu srdela se lovi mrežama plivaricama i lebdećim koćama, a znatno manje obalnim potegačama i stajačicama (te dvije varijante polako nestaju kao način lova na srdelu). Ribari je najčešće love na dubinama između 15 i 85 m, a može se naći od dna do same površine. U hladnijim mjesecima povlači se dublje i bliže dnu.

Sportski ribolovac srdelu za ješku najlakše skupi laganim sistemom s nizom sitnih udica. Na tanak najlon veže se prama s pet do šest udica veličine 14 do 18 po Mustadu, najčešće već opremljenih komadićem perja ili sjajne folije koji oponaša planktonski plijen. Sistem se spusti u jato i lagano podiže, a srdele se kače same, često po nekoliko odjednom. Lov je najuspješniji noću, kada se jata privuku snopom svjetla s broda ili obale, jer srdelu, kao i većinu plave ribe, svjetlo neodoljivo privlači. Tako skupljena svježa srdela neusporedivo je bolja ješka od one kupljene i odmrznute.

Ješkanje srdele: srdela kao ješka broj 1

Sportski ribolovci srdelu ciljano gotovo i ne love, ali im je ona izuzetno značajna kao glavna ješka za lov udičarskim alatima i parangalom, jer rijetke su ribe koje na srdelu neće zagristi. Srdela je uvijek bila ješka koja je davala rezultate, čak i onda kada bi sve ostalo zakazalo. Mekano, sočno meso s puno krvi, uz prepoznatljiv miris, privlači i razdražuje gotovo svakog stanovnika mora.

Tri su osnovna načina na koja se srdela nudi ribi:

• Cijela srdela na jednu ili više udica, za lov krupnijih grabežljivaca parangalom ili odmetom. Ovako srdela u padu leluja kroz more i mami ribu na napad. Ovo je klasičan izbor za zubatca i ostale velike sparide.
• Narezana na komade, za sitniju obalnu ribu. Komadići mesa i crijeva srdele love širok spektar manjih vrsta uz obalu.
• Usoljena srdela, kao postojanija ješka. Sol stisne meso pa se srdela bolje drži na udici, što je korisno kada je sitna riba prebrzo skida. Većina riba ipak najviše voli svježu srdelu, ali protiv usoljene nema ništa.

Na srdelu zagrizu gotovo sve porodice. Od grabežljivaca su tu zubatac i ostali zubaci, pagar, brancin, komarča, kantar i ušata, a od krupnih i nepoželjnijih vrsta ugor, tabinja i murina. Zbog jakog mirisa srdela je nezaobilazna i kao brum (prihrana), jeftina osnova kojoj nijedan stanovnik mora teško odolijeva, pa se redovito koristi i u big game ribolovu velikih grabežljivaca. Na vanjskim brakovima srdela je, uz crva, ješka broj jedan.

Detaljan opis svih metoda mamčenja srdele na udicu (kroz oči, kroz glavu i kompromisni način) te koja ješka ide za koju ribu pogledajte na stranici ješka za ribolov na moru.

Propisi: najmanja mjera i lovostaj srdele

Najmanja lovna mjera za srdelu iznosi 11 cm. Vrsta Sardina pilchardus navedena je u Tablici najmanjih veličina Pravilnika o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 64/23, izmjene NN 134/24) s mjerom od 11 cm, što je usklađeno i s EU propisom (Uredba 2019/1241, Prilog IX za Sredozemlje). Srdelu manju od 11 cm dužni ste vratiti u more.

Za morske ribe ne postoji nacionalni lovostaj, pa nema ni razdoblja zabrane lova srdele. Vrijedi opće pravilo morskog rekreacijskog ribolova: dnevni limit ulova je 5 kg po ribolovcu (uz iznimku jednog primjerka težeg od 5 kg, što kod srdele praktički ne dolazi u obzir). Limit se odnosi na ukupan ulov, a ne samo na srdelu.

Detaljan pregled mjera i pravila za morske vrste pogledajte na stranici lovostaj i najmanje mjere za morske ribe.

Srodne vrste

Srdela hrani gotovo cijeli Jadran, pa nakon nje obično slijedi pitanje koga njome loviti. Pogledajte naš vodič za lov zubatca, cara od riba kojem je cijela srdela jedna od najdražih ješki, te za lov brancina, vladara obalnog mora koji srdelu rado uzima i kao mamac i u brumu.

Zaključak

Srdela je skromna riba golemog značaja: hranila je naraštaje, drži na životu jata grabežljivaca i ostala je ješka broj jedan kada sve drugo zakaže. Sportskom ribolovcu nije plijen, nego najpouzdaniji saveznik na udici i u brumu. Skupljajte je s mjerom, čuvajte jata i nek vam je uspješan ribolov!

Česta pitanja

Koja je najmanja lovna mjera za srdelu?

Najmanja lovna mjera za srdelu je 11 cm. Vrsta Sardina pilchardus navedena je s tom mjerom u Pravilniku o zaštiti riba (NN 64/23, izmjene NN 134/24) i usklađena je s EU propisom. Srdelu manju od 11 cm dužni ste vratiti u more. Morske ribe nemaju lovostaj, a vrijedi opći dnevni morski rekreacijski limit od 5 kg po ribolovcu.

Kada je sezona srdela?

Prava sezona lova na srdele počinje početkom proljeća i traje do druge polovice jeseni. Zimi srdela ne nestaje iz Jadrana, nego se povlači dublje i bliže dnu, pa je s površine teže primijetiti. Za skupljanje ješke najbolja su ljetna jata koja se drže pliće i bliže obali.

Kako se srdela koristi kao ješka?

Srdela se nudi na tri načina. Cijela, na jednu ili više udica, lovi krupne grabežljivce parangalom i odmetom (zubatac, veći sparidi). Narezana na komade i crijeva lovi sitniju obalnu ribu. Usoljena postaje čvršća pa se bolje drži na udici. Zbog jakog mirisa srdela je odlična i za brum, a na vanjskim brakovima je, uz crva, ješka broj jedan. Detaljne metode mamčenja su na stranici ješka za ribolov na moru.

Po čemu se srdela razlikuje od papaline?

Srdela na škržnim poklopcima ima izražen zvjezdoliki, zrakasti urez koji papalina nema, a uz bokove nosi niz crnkastih mrlja. Papalina je usto u pravilu trunku manja. U ribolovu razlika nije presudna: ako jednu od njih koristite kao ješku, za drugu vrijedi gotovo sve isto.

Love li sportski ribolovci srdelu?

Ciljano gotovo i ne love. Srdela je okosnica gospodarskog ribolova, dok je sportskom ribolovcu zanimljiva ponajprije kao ješka broj jedan za grabežljivce i kao osnova za brum. Za vlastite potrebe skuplja se u manjim količinama laganim sistemom sitnih udica, najuspješnije noću pod svjetlom.

Koje ribe se love na srdelu?

Na srdelu zagrizu gotovo sve porodice. Od grabežljivaca su to zubatac i ostali zubaci, pagar, brancin, komarča, kantar i ušata, a od krupnijih vrsta ugor, tabinja i murina. Cijela srdela i srdela u brumu redovito se koriste i u big game ribolovu velikih grabežljivaca.