Klen i ribolov klena varalicom

Klen, lat. Squalius cephalus

Cilindrično i pravilno tijelo klena prekrivaju ljuske srebrnastog ili zlatnog odsjaja. Na trbuhu su one svijetlije, a preko bočnih strana prelaze u sve tamniju maslinasto zelenu i sivu boju. Boja može varirati, ovisno o staništu, prozirnosti vode i količini kisika u vodi. U bistrim vodama koje su bogate kisikom, tijelo poprima ljepšu i tamniju boju zlatnog odsjaja, a dodatno ga krase i narančaste ili crvenkaste trbušne i repne peraje. Na velikoj i okruglastoj glavi nalaze se poveća usta. Dublje u grlu, na unutarnjem dijelu škrga, nalaze se oštri i jaki zubi kojima drobi hranu.

Može doseći dužinu veću od 60 cm i težiti više od 4 kg. Voli čiste i bistre tekućice, ali ga možemo pronaći i u sporim ili stajaćim, te mutnim i zagađenim vodama. Jako je prilagodljiv pa nastanjuje gotovo sve nizinske rijeke i jezera, a često ga možemo pronaći i na većim nadmorskim visinama, pa čak i u salmonoidnim vodama. Zbog velike rasprostranjenosti nema mjera i lovostaja, pa ga možemo loviti cijelu godinu. Mrijesti se u svibnju i lipnju kada voda dostigne temperaturu oko 15 stupnjeva. Klenovi će za mrijest odabrati konstantan i umjeren protok vode sa šljunkovitim ili pješčanim dnom. Tu će ženke ispustiti svoja jajašca, koja će oploditi mužjaci. Ikra se ljepi za dno, gdje će inkubacija trajati oko 10 dana. Tek izlegla mlađ hrani se planktonom i vodenim algama. Kada mlađ poraste i dostigne dužinu od tek nekoliko centimetara, počinje se hraniti sitnim kukcima kao što su komarci, razne mušice, crvići, sitne ličinke, ikra drugih riba, sitne sjemenke raznog drveća i trava. Veći klenovi hrane se krupnijim kukcima poput skakavaca, cvrčaka, bogomoljki, leptira, muha, osa, stršljena, bubamara, pčela, glista, gusjenica, puževa, punoglavaca, rovaca i voćnih plodova poput šljiva, višanja, trešanja, duda, kupina, malina, i sl. Lako možemo zaključiti da je klen svejed i ne bira hranu, dok najveći primjerci sve više poprimaju osobine grabežljivaca. Hrane se manjim ribama, žabama, školjkama, manjim vodozemcima i glodavcima.

JEZERSKI KLEN

Pored bolena i soma, klen je definitivno jedna od najtežih riba za varaličarenje na zatvorenim vodama. Izrazito plašljiv, lukav i oprezan, jezerski klen postaje gotovo neuhvatljiv. Najčešće se zadržava na mjestima gdje je obala strma i nepristupačna, zarasla u gusto raslinje, a grane drveća stoje nadvijene nad vodom. Tu će plove klenova tik ispod površine vode čekati nebi li sa krošnje drveća pao kakav kukac na vodu. Najbolje vrijeme za varaličarenje klenova na jezerima je rano proljeće. Ako se dobro prišuljamo, možemo vidjeti plove klenova kako se sunčaju u plitkim i osunčanim uvalama. Pošto su jako plašljivi, treba iskoristiti mogućnost dalekog zabacivanja. Treba koristiti teže varalice, što prirodnijih dekora, koje ćemo moći dalje zabaciti, ali ipak moramo odabrati one koje ćemo moći voditi u površinskim slojevima vode.

PRIBOR ZA VARALIČARENJE KLENA

Pribor za ribolov klena na varalicu ne treba biti posebno snažan i izdržljiv, kao što je primjer kod spina soma i mladice. Sasvim je dovoljan univerzalni pribor za spin. Na manjim rijekama i potocima možemo koristiti štapove u dužinama 2,40-2,70 m, težine bacanja između 5 i 20 g. Rola ne mora biti velika i teška, jer nije potreban veliki kapacitet špule. Špage u debljinama 0,10-0,15 mm biti će sasvim dovoljne. Predlažem korištenje špage umjesto najlona, zbog veće nosivosti u odnosu na promjer, te veće krutosti, odnosno ne istezanja koje nam je potrebno pri osjećaju griza i kontriranja. Veće rijeke obićno skrivaju krupnije klenove, što podrazumijeva korištenje većih i težih varalica, a često nam je potreban i daleki izbačaj. Zbog toga predlažem korištenje malo dužih štapova 2,70-3,00 m, većih gramaža 10-50 g. Bitno je dobro uskladiti štap i rolu kako bi dobili odgovarajući balans. Težište kompleta trebalo bi biti što bliže roli, odnosno što dalje od vrha štapa. Zbog plašljivosti, oštrog vida i opreznosti klenova u bistrim vodama, mnogi ribiči koriste predveze od fluorocarbona. Osobno u praksi, nisam primjetio razliku u broju napada na varalicu sa korištenjem takvih nevidljivih predveza, pa svoju kopču za varalice najčešće vežem direktno na špagu. Zbog čestog korištenja leptirastih varalica, potrebna nam je kopča sa vrtilicom. Vrtilica će smanjiti uvrtanje špage i  njeno petljanje.

VARALICE ZA KLENA

Klenovi vole varalice sa višom frekvencijom rada i glasnom vibracijom. Pod frekvenciju rada podrazumijevamo broj promjena smijera varalice i njenih dijelova. Kod voblera bi to bilo teturanje, kod žlica lelujanje, kod silikonaca mlačenje repom ljevo-desno, a kod leptira broj okretaja krilca. Pod glasnoćom podrazumijevamo buku koju varalica proizvodi vibriranjem pod vodom. Obično glasnoća (buka) varalice raste sa frekvencijom rada, ali buku još dodatno pojačava oblik same varalice, otpor koji stvara povlačenjem kroz vodu. Ugrađena zvečka, šuštaje alkica i udaranje udica o tijelo varalice. Varalice sa niskom frekvencijom rada bili bi jerkovi, zare, poperi, žlice, castmasteri ili vobleri tanjih izduženih tijela, dok bi varalice sa visokom frekvencijom  bili bi leptiri, kratki i zdepasti vobleri, properi, glavinjare, pa čak i neke silikonske varalice poput twistera i sl. Varalice sa većom glasnoćom su leptiri, kratki i zdepasti vobleri koji su najčešće kruškastih oblika, glavinjare, poperi, properi, varalice sa ugrađenim zvečkama i sl., dok bi varalice sa manjom glasnoćom bili silikonci, castmasteri, jednodjelne žlice, swibaiti i sl. Pod najlovnije varalice izdvojio bih leptire, kruškaste voblere, glavinjare, te zimi silikonske varalice poput manjih twistera. Varalice trebaju biti kratke sa okruglastim i zdepastim tijelima. Boju i dekor varalice odabiremo prema prozirnosti vode, vremenskim prilikama, boji kukaca i životinja kojima se klenovi hrane i sl. U mutnijim vodama koristimo voblere svijetlijih boja, šarenih i uočljivih dekora, te srebrnaste metalne varalice sa jačim odsjajem sunca. U bistrim vodama koriste se prirodniji dekori voblera i tamnije metalne varalice sa slabijim odsjajem. Kod metalnih varalica najbolje rezultate sam postizao sa srebrnom i zlatnom bojom, dok kod voblera i silikonaca najviše volim zelenu u žutu. Klenov odabir boja i dekora često zna biti van svih pravila i logike pa je potrebno isprobavati razne kombinacije direktno na vodi. Boja će rijetko kada biti presudan faktor a najveću pažnju treba posvetiti odabiru varalice te njenoj vibraciji. U proljeće i ljeto, na većim rijekama možemo koristiti površinske varalice poput zara, popera i propera. Iako se ove varalice svojom lovnošću nemogu uspoređivati recimo sa leptirima i voblerima, ipak se često koriste zbog posebnog čara i adrenalina koji pruža ribolov površinskim varalicama.

VARALIČARENJE KLENA U PROLJEĆE

U rano proljeće sunce postepeno grije vodu, a klenovi izlaze iz zimovnika. Zauzimaju mjesto iza jačih brzaka, ali još uvijek u mirnijim dijelovima vode. Obično su to osunčane uvale iza špornjeva, sprudova, potopljenog drveća i sl. Iscrpljeni i gladni nakon zime, postavljaju se tik ispod površine vode, kako bi svoju izgubljenu energiju povratili grijanjem na suncu. U ovo vrijeme najveći izvor hrane su im utapajući kukci poput komaraca, pčela, leptira, muha i sl. Prema tome trebamo odabrati i odgovarajuće varalice. Najbolji su leptiri i manji plitkoroneći vobleri koji oblikom i bojom više podsjećaju na kukce negoli druge manje ribe. U današnje vrijeme ribiči sve manje vole koristiti leptire, a sve više  odabiru skupe i sofisticiranije umjetne mamce poput voblera. No to ne znaći da će time nužno postizati bolje rezultate. Leptiri su nepotrebno izostavljene i pomalo zaboravljene varalice, a često  se upravo njima potstižu najbolji rezultati, osobito u rano proljeće. U kasnije proljeće voda se već dobro zagrijala, sada hrane ima u izobilju, klenovi su povratili energiju i spremaju se za mrijest. Ulaze u struje i brzake gdje ih je najbolje loviti. Ovo je najbolje vrijeme u godini za varaličarenje klenova. U ovo vrijeme dolaze do izražaja vobleri. Treba se dobro prišuljati do pozicije, jer su klenovi jako plašljive i oprezne ribe. Stojimo uzvodno od brzaka i vobler zabacujemo nizvodno. Lagano navodimo varalicu u brzak i očekujemo napad. Vobler je potrebno jako sporo voditi i prepuštati riječnoj struji da odrađuje posao. Ako je brzak dovoljno jak, možemo varalicu samo držati na mjestu i očekivati griz. Napad na varalicu obično se na štapu osjeti kao jak udarac. Često ćemo osjetiti udarce, ali bez realizacije. To se događa jer manji klenovi redovno napadaju velike varalice koje su prevelike za njihova mala usta, čak i oni krupniji primjerci se u dosta slučajeva kvače za vanjski dio usta, glavu ili škrge. Nakon silovitog udarca sljedi nekoliko jakih bijegova, ali se klen vrlo brzo umara i privlačimo ga obali. Kod prihvatanja ribe moramo biti jako oprezni. Klen će u plićaku izgledati mirno i iscpljeno, sve dok mu se ne približimo kako bi ga uhvatili rukom. Ne želimo ribolov završiti na hitnoj pomoći gdje će nam vaditi trokuke iz prstiju, što je poprilično bolno, a ovo govorim iz vlastitih iskustava. 🙂

VARALIČARENJE KLENA LJETI

Ljeto je vrijeme kad su klenovi najplašljiviji i najoprezniji. Vodostaj je nizak, voda bistra, svaki pokret, sjena na vodi, otkotrljan kamen ili prelomljena grančica pod nogama mogli bi preplašiti klenove. Ako ih preplašimo, najbolje je odmah krenuti dalje i potražiti novu poziciju. Ribolov klenova se uglavnom svodi na šuljanje i skrivanje. Grizeve možemo očekivati samo u prvih par zabačaja jer će se vrlo brzo uplašiti mahanja štapom i bučkanjem po vodi. Ako u prvih par zabačaja ne ostvarimo griz, najbolje je krenuti nizvodno na sljedeću poziciju. Na manjim rijekama i potocima treba posebno paziti da ih ne uplašimo, jer je voda jako plitka i bistra. Najbolje je pričekati lagani porast i zamućenje vode. Lagani porast vodostaja često ljeti daje odlične rezultate u varaličarenju klenova. Smanjena je vidljivost u vodi, a klenovi osijetilo vida automatski zamijenjuju sa nekim drugim osijetilima poput njuha i bočne linije. Zbog podizanja vodostaja, voda postaje bogatija kisikom i obiljem hrane. To će klenove potaknuti na pojačano hranjenje. Treba koristiti varalice koje će se glasnoćom i bojom istaknuti u mutnoj vodi. Veliki i nagli porasti vodostaja popraćeni naglim zahlađenjem nikako nisu dobri za ribolov. Voda se naglo hladi a riba doživljava temperaturni šok. Zbog šoka riba se slabije hrani a može čak doći i do pomora ribe. Na velikim rijekama treba iskoristiti mogućnost dalekih izbačaja. Treba koristiti veće i teže varalice koje ćemo moći dalje zabacivati. Odlične su glavinjare i leptiri sa otežanjem. Za lov na većim daljinama možemo koristiti i plutajuće voblere. Za lov plutajućim voblerima treba odabrati poziciju sa istaknutom obalom prema sredini rijeke. to su obično špornjevi, sprudovi ili otoci. Možemo pregaziti plitke dijelove rijeke i postaviti se na otok. Zabacujemo vobler u struju i puštamo da ga voda nosi nizvodno do pozicije na kojoj predpostavljamo da se zadržavaju klenovi. Špagu na otvorenoj špuli treba pridržavati rukom i zadržavati napetom kako riječni virovi nebi zarotirali vobler oko svoje osi i zapetljali špagu za trokuke. Klenove ćemo naći uz strmu obalu, gdje se krošnje drveća nadvijaju nad vodom. Tu će potražiti zaklon od sunca, i napeto čekati, nebi li sa krošnje pao pokoji kukac na vodu. Zadržavati će se uz strmu obalu, u blizini korijena vrbe ili rupa u obali. Klenovi su napeti kao puške i skoncentrirani na površinu vode.  To moramo znati dobro iskorititi. Zbog bistre vode klen će najčešće samo lukavo pratiti i promatrati varalicu bez napada. Tada nam je jedina šansa da ga uhvatimo na “refleks”. Varalicu moramo zabaciti tako da padne na vodu točno ispred ili iznad klena, kako bi izazvali refleksni napad na samoj površini ili tek nakon nekoliko namotaja rolom. Klen će ili refleksno napasti varalicu, ili će se uplašiti i pobjeći. Na takav refleksni napad obično reagira najveći klen iz skupine.

VARALIČARENJE KLENA NA JESEN

U jesen će se klenovi postepeno sa opadanjem temperature vode povlačiti sve dublje. Još uvijek se zadržavaju u strujama i zauzimaju mjesta u dubljijm brzacima ili u maticama rijeka. Nakon niza oblačnih dana i niskih temperatura, svako pojavljivanje sunca, klenovi će iskoristiti za sunčanje. Za vrijeme sunčanja ponašaju se slično kao u rano proljeće, ali ovog puta će reagirati na krupnije varalice. U jesen se pojačano hrane kako bi nakupili zalihe za zimu. Često će napadati varalice i za par brojeva veće nego obično. Najbolji izbor su dubokoroneći i tonući vobleri, glavinjare i leptiri sa otežanjem. Na manjim rijekama i potocima će svaki porast vodostaja iskoristiti za migriranje. Tražiti će mjesta sa najboljim uvijetima za preživljavanje zime (zimovnici). Ako se na vodi nađemo baš u vrijeme ovakvih migracija, pamtiti ćemo ovaj dan po iznad prosječno dobrom ribolovu.

VARALIČARENJE KLENA ZIMI

Na manjim rijekama i potocima klenovi će cijelu zimu provoditi u zimovnicima. Obično su to najdublja mjesta sa slabijim protokom vode. Treba dobro poznavati rijeku ili se potruditi oko pronalaženja zimovnika. Često su to dijelovi na rijekama koji su ljeti služili kao kupališta. Zbog sve većeg broja ribiča iz godine u godinu, ovakvi zimovnici su već odavno poznata mjesta koja svake godine posjećuje velik broj ljudi, pa ih je puno lakše pronaći. Najbolje je koristiti manje modele, dubokoronećih voblera i silikonske varalice. Voblere koristimo na djelovima zimovnika sa umjerenim do jačim protokom vode. Vobler treba jako sporo voditi u dubljim slojevima vode ili pri dnu, a najbolje bi bilo da ga samo održavamo u mjestu kako bi strujanje vode osradilo svoj posao. Na većim rijekama klenovi nisu skoncentrirani u velikim zimovnicima, već ih možemo pronaći u svim dubljim i mirnijim uvalama. Najčešća mjesta su duboke i mirne uvale iza špornjeva, sa strmom kamenom obalom. Plove klenova će se zadržavati odmah iza špornjeva, uz strmu obalu, gdje je voda mirnija. Pokušavaju potrošiti što manje energije na plivanje, kako bi lakše preživjeli zimu. Na ovakvim mjestima najbolje su silikonske varalice. Repovi varalice moraju biti što tanji i izrađeni od mekanijeg silikona, kako bi bili pokretljiviji pri najsporijem vođenju. Najbolji su manji modeli twistera, shadova ili shadtwistera. Silikonce treba montirati na odgovarajući oblik i težinu jig glave. Netreba previše komplicirati sa raznim oblicima,  već je najbolje koristiti klasične okrugle, ali po mogućnosti obojene glave. Sa obojenim glavama sam imao puno bolje rezultate nego sa običnim olovnim. Najviše volim koristiti glave u žutoj i zelenoj boji sa crnim točkama koje simuliraju oči na varalici. Treba odabrati minimalnu težinu glave kojom možemo varalicu spustiti do dna, kako bi ju mogli što sporije voditi. Napad na varalicu obično slijedi nakon odizanja od dna i privlačenja prema obali odnosno površini vode. Nerijetko se događa da klen lijeno prati varalicu skroz do površine vode. Ako ugledamo klena kako prati varalicu, treba usporiti sa vođenjem, što će najčešće rezultirati grizom.

Autor: Ivan Nikšić